vjera_ufanje_i_ljubav

ova tvrdnja iz naslova nije u potpunosti istinita kako sam naucio ovaj vikend.
Naime bio nam je fra. Ante Vuckovic na duhovnoj obnovi ovdje u njemackoj.

Fra. Toni je postavio pitanje kada smo postali sretni kada smo ucinili nesto za nas.
Takva sreca nije od dugog vijeka, zasitimo se toga i trazimo nesto drugo sto bi si kupili
i mislimo da cemo tada biti sretniji i to se tako ponavlja u nedogled.

Rjesenje problema bilo je da cemo se osjecati sretniji kada dajemo, kada usrecujemo druge.
Kad nekoga ucinimo sretnim to nas cini sretnima ito dugorocnije. Sigurno smo to vec znali
ali zaboravili ili nismo zivjeli po tom nacelu, ili zivimo tako i sretni smo...

pozdrav

evo malo texta sta se sve u mozgu dogadja dok spavamo....

Svijest je jedini i apsolutni ljudski kapital! Globalni svjetski problem je deficit svijesti, koji se očituje nedostatkom uvida u mogućnosti ljudskog bića, koje zbog toga ne postiže cjelovitost potrebnu za izlazak iz krajnosti polarizirane slike svijeta. Isključivi, mentalni dualizam percepcije modernog čovjeka narušava kompletnu ravnotežu planeta i kao takav je neodrživ. Većina ljudi živi površno, uvjetovano i rutinski, utopljeno u najrazličitije obrasce ponašanja koji ih čine slijepima za njihov istinski život. Oni su nesvjesni spavači svojih života koji žive u iluziji umišljene svjesnosti i slobode. Uvid je jedini mogući put ka promjeni.

Urednikova primedba: Ovaj razgovor obavljen je 1989. godine, na konferenciji
Asocijacije za proučavanje snova (ASD) u Londonu. La
Berž i Tuli su već bili upoznati s radom onog drugog, ali
su se na ovoj konferenciji prvi put lično sreli. Njihova
konverzacija bila je fokusirana na konceptu svesnosti
likova iz snova i Tulijevoj "tehnici ogledala" za
indukovanje vantelesnih iskustava (OBEs). Ušli smo u
trenutku kada su diskutovali o tome šta bi detektor laži
pokazao kada bi figure iz snova različite od drim-ega
bile u mogućnosti da signaliziraju.

La Berž: I tako biste vi želeli da razvijete sve studije koje smo do sada uradili
o drim-egu - pokreti očiju za vreme pevanja, brojanja i obavljanja
ostalih aktivnosti. Na primer, da ja sanjam, mogao bih da zamolim
ostale prisutne ličnosti da pevaju, zadrže dah, šta god… i videli
bismo šta se dešava s mojom fiziologijom kada lik iz snova
signalizira ili zadržava dah ili peva. Ja pretpostavljam da u jednom
trenutku samo jedan sistem može imati pristup u motorički
autput.
Perspektive likova iz snova
Tuli: Jedna od mojih hipoteza jeste da ponekad osoba ne može da se seti
sna zato što lik iz sna koji je svestan stanja snevanja nije identičan
s drim-egom. Centralni karakter u snu ne mora nužno biti lucidan,
ali on ili ona ne mogu biti totalno nesvesni!
(Primedba urednika: Za detaljnije razmatranje svesnosti likova
iz sna videti Tuli, 1989)
La Berž: Nesvesni čega?
Tuli: U takvim situacijama drim-ego koji je identičan budnom egu,
uopšte ne postoji.
La Berž: Pretpostavimo da Pol ovoga trenutka spava u krevetu. Događa se
san. Znamo da bi normalno trebalo da vidimo sliku, ali još uvek ne
znamo da li lik iz sna, na primer ja, zapravo vidim nešto ili mi samo
gledamo u vas kao da vidimo. Na to pitanje želim da odgovorimo. Da
li likovi iz snova vide svet?
Tuli: Eksperimenti su pokazali da drugi lik iz sna, koji sedi preko puta
mene za stolom, može da nacrta moju sliku. Ali, uostalom, to je
metafizičko pitanje koje inspiriše i psihofiziološke eksperimente.
La Berž: Mislim da su eksperimenti neophodni, ali mislim i da možete istu
činjenicu objasniti i pretpostavkom da tu postoje nesvesni procesori.
Tuli: Da, ali vi takođe možete fenomenološki iskusiti dva ega, dve strane s
dva različita stanovišta.
La Berž: To me veoma interesuje, zato što nikada nisam iskusio da imam dva
različita selfa. Imao sam više od jednog drim-bodija - ovde sam ja, a
tamo je drugi Stiven - ali "ja" sam u jednom trenutku bio samo na
jednom mestu.
Tuli: To je novina. I druga iskustva su često uočavana. Imali smo vrlo
često dva tela, dva ego-bodija.
La Berž: Oh, ego-bodiji! Bodiji su različiti. Interesantna i nova stvar je dva
selfa, dve perspektive. Koliko vam je teško da to izvedete?
Tuli: To je obično jedino moguće u situaciji vantelesnog iskustva. A i tada
uspeva samo u trećini svih slučajeva. To se događa kada u snu
odsečem drim-self karakter. Ako ga ne presečem tačno na sredini,
dobijam samo jedno ja. Sekao sam ego-kor vertikalno i horizontalno
iznad abdominalnog dela. Ego-kor je izvor vida, izvor volje,
upravljanja pažnje na misli i govor. Ego-kor može napustiti telo i
egzistirati samo kao tačka. Iako nema usta, može da govori.
La Berž: Da, ali može li da pomera oči?
Tuli: Ne.
La Berž: To bi moglo biti problem. Da bi se to proučavalo, morali bi da imamo
načina da zabeležimo kada se to dogodi.
Tuli: Pa, kada napustim telo, recimo u laboratoriji za proučavanje sna,
moj EEG je skoro normalan, a EMG potpuno opušten. Ipak, ja
nisam paralizovan.
La Berž: Dobro, u kom stadijumu sna se nalaziš?
Tuli: To je vrlo neobično stanje sna. Istraživači u laboratoriji ga ne bi
mogli prepoznati!
25
La Berž: Onda bi ga verovatno nazvali "poremećaj sna"!
Tuli: Sećam se kada sam jednom zaspao u laboratoriji, te noći sam bio u
lucidnom stanju dva puta tokom pet sati. Mogao sam da režiram
sve snove!
La Berž: Još uvek me zanima stadijum sna u kome si bio. Kada kažeš: 'Bio
sam lucidan cele noći', da li želiš da kažeš da imaš neki način na
koji znaš da si lucidan u svakom minutu noći, ili da ti se to stalno
iznova dešavalo tokom cele noći?
Tuli: To dokazuju fiziološki i fenomenolški podaci. Takođe sam u
međuvremenu signalizirao. To je još jedna važna stvar koja se
dogodila. Imao sam iskustvo da sam, iznenada, budan i u potpuno
drugačijoj situaciji a onda, iznenada, ponovo u situaciji sanjanja.
Ponovo sam uspostavljao san uglavnom pokretima oka ili tela.
La Berž: Da li to znači da si u tih pet sati imao jedan pokret oka na svakih 30
sekundi?
Tuli: Ne, tokom tih pet sati nisam restabilizovao san svesno. Znam neke
ljude u Frankfurtu koji su takođe sposobni da to rade, ali samo
fenomenološki.
La Berž: Imam pitanje u vezi s tom tvrdnjom - kada kažeš: 'Znam da sam bio
svestan za vreme celog tog perioda vremena.' Problem je u tome što
mi nismo svesni činjenice da nismo svesni. Znači da možemo imati
prazne trenutke i ne znajući. A tada signaliziranje može odgovoriti
na pitanje, ali ne obavezno iz tvog iskustva.
Tuli: Ne, to nije bilo nesvesno stanje! Signalizirao sam i ljudi iz
laboratorije su mi rekli da sam bio toliko opušten da nisam mogao
signalizirati prstima. Verovatno bih bio sposoban da signaliziram
samo očima.
Holcinger: Želeo bih da znam nešto više o stanju koje ste malopre nazvali
"poremećaj sna".
Tuli: Verovatno sam izmešao sve poznate stadijume sna. Zbog toga, kažu,
nisam običan čovek iz srednje Evrope i zbog toga sam šampion
među snevačima. Nisu imali pojma šta se dešava.
La Berž: Ako sam dobro razumeo, to nije bilo normalno stanje sna, ali čemu
je bilo slično?
26
Tuli: Siguran sam da sam pre nego što sam naučio lucidno sanjanje,
prolazio kroz iste stadijume sna kao i svi ostali. To nije bio čist REM
stadijum. Nisu mi pokazali svoje beleške zato što žele da ih oni objave.
Posmatrali su me samo kao subjekat. Naljutio sam se zbog toga i zato
smo odlučili da osnujemo vlastitu laboratoriju za ispitivanje sna.
La Berž: Dobro, nemam ništa protiv zajedničkog objavljivanja, to ima smisla, ali
sam iznenađen što ti nisu dali kopiju ili dozvolili da vidiš informacije.
Tuli: Jedan student mi je nakratko pokazao podatke, ali mi nije dozvolio
da ih sve pregledam. Profesor mi uopšte nije ni pokazao podatke. U
Nemačkoj jedva da postoji komunikacija između istraživača
spavanja i istraživača sna, a da i ne pominjem istraživače lucidnog
sanjanja.
La Berž: Pa, samo zato što ne možeš tačno da kažeš o kom je stadijumu
spavanja reč, ne znači da ne možeš, na primer, da snimiš EEG na
kompjuteru i proučavaš količinu različitih talasa na svom snimku i
odrediš ih. Ako imaš novi način da organizuješ svoje spavanje, to bi
već samo po sebi bilo zanimljivo za proučavanje.
Tehnika ogledala za indukciju OBE
La Berž: Hajde da se okrenemo drugoj temi. Želeo bih da znam više o tvojoj
"tehnici ogledala" za indukovanje lucidnih snova tipa vantelesnog
iskustva.
Tuli: Prva upotreba tehnike ogledala opisana je u članku koji sam
napisao - u prvom. Postoje i neke slike. Ali one nisu najpreciznije.
La Berž: Mislim da razumem ideju. Kada pogledaš u ogledalo i vidiš svoj
potiljak, lakše ti je da preneseš svoju svesnost, kao da se nalaziš
tamo.
Tuli: Bolje je kada ležiš. Gledaš u ogledalo. Ne treba da vidiš ništa osim
odraza u ogledalu.
La Berž: Da li to treba da pomogne da se uđe u stanje lucidnog sanjanja?
Tuli: U početku, to je neka vrsta međustanja; svetla su prigušena.
Trebalo bi da možeš da vidiš svoj odraz u ogledalu; u pitanju je ista
27
postavka kao i u radu Klausa Stika (1983; 1989). Kasnije zatvaram
oči i zamišljam svoju glavu i osećaj da trljam potiljak. Taj osećaj se
projektuje u ogledalo.
La Berž: Toliko je opisano i u Nosakovom članku (1989). To razumem. Da li
ležiš dok to radiš, s ogledalom iznad kreveta? Da li trljaš potiljak
gledajući u ogledalo i projektujući osećaj kao da se nalazi tamo? I
koliko dugo to radiš?
Tuli: Na početku, to traje veoma dugo, najmanje pola sata. Želeo bih da
dodam da je taj članak potpuno pogrešan - to je novinarstvo!
La Berž: Hoćeš da kažeš da je slika izvrnuta?
Tuli: Tako je! Postoji još jedan postupak. Gledaš u udaljenu tačku, onda
podigneš palčeve ispred sebe , a onda ih pomeraš dok se ne spoje i ti
opažaš samo jedan palace.
La Berž: Koja je svrha toga?
Tuli: Ovim postupkom mogu da stabilizujem san. Mogu da sprečim oči
da se pokreću. Gledam u prostor oko sebe a ne u figuru, da se ne
bih probudio. Mogu da vidim sve - mada malo zamagljeno -
periferiju, prednju i zadnju stranu.
La Berž: Radeći to u snu?
Tuli: Koristeći u snu taj način gledanja. Evo sada to radim. Možeš li da
vidiš?
(Napomena urednika: Tuli ukršta oči.)
La Berž: znači, kažeš da si u budnom stanju naučio da to radiš?
Tuli: Da, i mogu to isto da uradim zatvorenih očiju.
La Berž: Vežbaš u budnom stanju da bi to mogao da radiš u snu?
Tuli: Da. Takođe je korisno dok se baviš sportom. Pre neki dan sam vozio
snoubord. Skočio sam i posmatrao šta se dešava s mojim nogama i
ispod njih, i, u isto vreme, video okolinu i pejzaž oko sebe. Video
sam ceo proctor, ne tako jasno kao kada se fokusiram na nešto, ali
sam u isto vreme bio svestan čitavog prostora. Opažanje se
transferisalo u intuitivno mišljenje i sada se više ne bojim. Isto važi i
28
za iskustvo sanjanja. To se takođe može raditi u aktivnostima kakva
je dodirivanje stola. Mogu da koncentrišem pažnju na svoje prste,
ali onda ne osećam sto.
La Berž: Što je normalno potpuno suprotno.
Tuli: Ako tako gledam, ne bojim se, nema straha u meni, ali mogu videti
opasnost izvan sebe.
La Berž: OK. Vratimo se tehnici ogledala. Ležiš u krevetu, gledajući u
ogledalo iznad sebe, sve dok ne počneš da se osećaš kao da si u
ogledalu, a onda zatvoriš oči.
Tuli: Da, zatvorim oči i zamišljam svoju glavu u ogledalu. Što više to
radim, to moja mašta više postaje nalik opažanju. To postaje sve
realnije.
La Berž: Ali ako si sebe već video kao sliku, trebalo bi da bude relativno lako
da ta slika bude viđena kao realnost.
Tuli: Da, zato to i radim. Ta tehnika ima izvor u magiji. Ovo je samo dalji
razvoj. Ovu tehniku je vrlo dobro opisao Klaus Stik.
La Berž: Da li je ta tehnika dobra da se izvodi ujutro ili za vreme
popodnevnog dremanja?
Tuli: Obično je izvodimo za vreme popodnevnog dremanja ili ujutro. Ali
ne noću. Ova tehnika će preciznije biti opisana u jednom od
sledećih izdanja Bewusst Sein.
(Primedba urednika: Časopis koji objavljuje nedavno osnovana
Internacionalna asocijacija za istraživanja svesti
i njihovu primenu /CORA/, evropski blizanac Asocijacije lucidnosti.)
Efekti uništenja ego-kora
La Berž: Poznata mi je vaša osnovna procedura - ideja integracije putem
suočavanja sa zastrašujućim figurama i rešavanje problema. Do
sada ste razmatrali deljenje drim-bodija u komade i izdvajanje tačke
drim-ega, a onda ste juče aludirali nešto o uništenju selfa, egotačke,
ego-kora. Želeo bih da bolje razumem tačno kako se taj
process ostvaruje i kako razumete teorijsku osnovu za to.
29
Tuli: To može biti vrlo neprijatno ili vrlo prijatno stanje. Može biti vrlo
prijatno kada "ja" postane jedno s kosmosom. Tada postoji jedan
svet, kosmos, pojavni svet i self koji mu pripada. Ali, tada "ja" ne
može biti posebno. Sada je naš kosmos jedinstven, identičan sa
selfom (ja).
La Berž: Dobro, šta je s teorijom i praksom?
Tuli: To se može uraditi, na primer, zaranjanjem ego-kora ili drim-bodija
u vatru, u vatru iz sna. To nije ništa novo. Pre izvesnog vremena
sam mislio da je novo, ali nešto nalik tome praktikovali su šamani, i
to je samo za nas bila novost. To može biti neprijatno jer vodi
potpunom poništenju "ja". S druge strane, ego postaje naduven i, s
druge strane, nestaje.
La Berž: Da, kao u tibetanskoj drim-jogi. Stavimo drim-bodi u vatru i drimbodi
nestaje. Ali još uvek imamo ego-kor.
Tuli: Ponekad se dešava da zapravo potpuno izgubiš ego-kor. Više ne
postoji stanovište s koga bi mogao gledati ili razmišljati. Ostaje
samo gledanje; razmišljanje bez ikakve razlike između objekta i
subjekta - bez apsolutno ikakve razlike između objekta i
subjekta.
La Berž: To zvuči kao san koji sam opisao u svojoj knjizi, san u kome sam
odlučio da želim da iskusim svoj najveći potencijal. Uleteo sam u
oblake, bez ikakve druge namere osim te. Moj drim-bodi je nestao, a
ja sam ipak na neki način postojao. Mogao sam da pevam, na
primer, mada nisam imao usta. Opet, imao sam osećaj jedinstva s
prostorom. Nije postojalo "ja", ali je ipak bilo nečega što bih mogao
nazvati perspektivom.
Tuli: U stanju o kome ja govorim, perspektive nema. Postoji stanje s
jednom i stanje s dve perspektive. To je teško zamisliti u budnom
stanju. Takođe postoji stanje viđenja bez subjekta, bez ego-kora i
bez gledanja. Više nema onoga ko peva, već postoji nešto kao
pevajući entitet.
La Berž: Da, to je upravo to osećanje. Zato što sam, kad sam se probudio i
pomislio na reči koje sam pevao: 'Hvalim Tebe, gospode', pomislio -
ali tamo nije bilo nikakvog "ja" - nije bilo ni Tebe - Tebe hvalim Tebe,
možda. Zato mislim da poznajem stanje o kome govoriš. A to kako
sam dotle stigao, vidiš, nije bilo posredstvom akcije drim-bodija.
Umesto toga, bilo je dublje od intelektualne namere da se
transcendentira.
30
Tuli: Nema akcije kao takve, znači, nema onoga ko dela, što je mnogo
više akcija. Nema načina da se to izrazi zapadnjačkim jezikom
zato što u njemu uvek postoji subjekat i predikat - to bi pre moglo
biti Delanje, Akcija, kao pevanje ili šta god - bez subjekta, bez
objekta.
La Berž: To je isto stanje o kome i ja govorim, prostor je bio beskrajna
praznina, ispunjena potencijalima. Ali, u svakom slučaju,
zainteresovan sam za metod. Pitao sam se i razmišljao o mogućim
posledicama sečenja tela na različite fragmente. S obzirom na to
da postoje studije koje pokazuju da će ljudi s psihosomatskim
uslovima, koji iskuse traumu u snovima, imati psihosomatske
probleme - i pridodajući naše vlastite studije, nisam baš siguran
da je to mudro i voleo bih da čujem šta ti misliš o tome. Postoji
članak Harolda Levitana u kome on opisuje studije slučaja, na
primer, o nekome ko je u snu uboden u stomak i ko je kasnije
dobio čir. Sada, pitanje je, naravno, može li to biti neka vrsta
podsticajnog sindroma ili bi moglo biti da je trauma iz sna imala
fiziološki efekat - kao što smo mi otkrili u svojim istraživanjima:
jaku povezanost?
Tuli: U Frankfurtu imamo grupu od deset ili dvanaest lucidnih snevača
koji se sastaju svake dve nedelje i izvode slične eksperimente. Ti
eksperimenti često imaju negativne efekte, poput agresije prema
ličnostima iz sna, sečenja tela ili straha. Te činjenice su nam vrlo
dobro poznate. Najpre, eksperimenti koje izvodimo su opasni. Mi
znamo za opasnost. Mi smo pioniri i znamo da je to opasno.
Drugo, verujemo da ništa nije više psihosomatsko od
eksperimenata u oblasti snova, čak ni mašta. Takođe verujemo da
ovi eksperimenti mogu dovesti do psihosomatskih poremećaja.
Zbog toga još nismo objavili eksperimente sa sagorevanjem u
vatri.
La Berž: Izgleda da postoje i ljudi za koje je ova tehnika dobra. Za druge, ne
znam. U stvari, zainteresovani smo za tehnike koje bismo mogli
ponuditi širokom auditorijumu.
Tuli: Ovo su tehnike koje sada pokušavamo da proverimo, ali postoje i
mnoge druge. Proveravamo i objavljujemo uprkos znanju da će se
opasnost proširiti. Ali, moramo prvi da je upoznamo. Ako mi ne
objavimo, neko drugi hoće, poput okultista ili šarlatana. Zato mi se
čini da je vrlo važno uzeti u razmatranje i te granične oblasti, jer one
ciljaju u suštinu, unutrašnji deo psihe. Da nije tako, ne bi bile
opasne.
La Berž: Da, a ljudi ionako upadaju u njih.
31
Mentalne sposobnosti i svesnost ličnosti iz snova
La Berž: Još jedna tema o kojoj sam želeo da te pitam nalazi se u ovom radu
(Tuli, 1989). Kako ga ja razumem, ti opisuješ svesnost i sposobnosti
likova iz sna, koje si proučavao za vreme lucidnog sanjanja. Nalazim
da je to fascinantna serija eksperimenata i vrlo zanimljiv set pitanja
o tome kakve mentalne kapacitete imaju drugi likovi iz sna.
Tuli: Figure iz sna su sposobne da rade više ako ih sanjaju iskusni
lucidni snevači i ako su neke od njih već ranije bile ispitane. Ali
takođe postoje i neki likovi iz sna koji nisu sposobni da rade ništa.
La Berž: Iz svog iskustva, složio bih se s tim. Zapravo, ponašanje karaktera iz
sna uglavnom zavisi od mojih očekivanja.
Tuli: To nije tačno! I sa svojim kolegama sam raspravljao o tome. Moja
hipoteza je bila da su likovi iz sna vrlo vešti. Doktoranti koji su radili
na ovim temama smatrali su da nisu. Vrlo su se iznenadili. Događalo
se da lik iz sna sedi i piše. Pa ipak, kada sam razgovarao o tom
fenomenu sa Kristom (1981) i ostalima, oni su rekli da je to nemoguće.
Mogao bih da nabrojim stotine slučajeva neočekivanih pojava.
La Berž: Svakako, ali ja rekoh uglavnom. Hteo sam da kažem da je moguće
da ako pronađem tebe kao lik iz mog sna i očekujem da budeš
saosećajan, ti ćeš biti saosećajan, a ako očekujem da budeš zao, ti
ćeš biti zao. Kako se likovi iz sna ponašaju, a ne šta znaju da rade,
to je rezultat našeg očekivanja.
Tuli: Postoje primeri da lik iz sna kaže nešto što drim-ego ne može da
razume. Mislim na primer 3ZWG.
Holcinger: Ovaj primer je Tuli opisao 1989. Drim-ego sedi licem u lice s likom
iz sna koji nešto piše na papiru. Kada to pročita, drim-ego
prepoznaje 3ZWG. U budnom stanju, snevač se priseća da se
posvađao sa svojom verenicom oko iznajmljivanja trosobnog stana
(u Nemačkoj se takav stan naziva 3 Zimmer WohnunG, zbog oznake
3ZWG u oglasnom dodatku novina). Znači, da li zaista tvrdite da
likovi iz sna imaju nešto nalik sopstvenoj svesti?
La Berž: To je osnovna tvrdnja u radu.
Tuli: Ne želim da tom pitanju priđem za stanovišta okultizma ili
spiritualizma. Moje objašnjenje veoma liči na teoriju o podeljenom
mozgu.
32
La Berž: Da, ali nemamo dokaza da pacijenti kojima su hemisfere razdvojene
imaju svesnost u obema. Oni izveštavaju o samo jednoj svesnosti.
Ne znamo da li postoji i druga svesnost. Možemo da vidimo samo
motoričku reakciju koja bi mogla ukazivati na svesnost, ali je i
automatski sistem sposoban za motiričke odgovore.
Tuli: Nikada nećete moće da to zaista i dokažete, zato što je to, kao što
sam već pomenuo, metaforički problem. Ali sada postoje naši veoma
precizni i praktični eksperimenti koji vode do pitanja: da li likovi iz
sna imaju sopstvenu pespektivu, mogu li odatle da posmatraju; da
li imaju vlastiti pristup sećanju, opažanju, mišljenju, produktivnom
mišljenju? Mogu li da rimuju bolje od mene?
La Berž: Da, mogu sve to, ali ništa od toga ne zahteva svesnost!
Tuli: Ali ništa što se dešava ne dokazuje da je Stiven svestan ili da je
Brigita svesna. Svaki dokaz bio bi metafizički. Možete se ponašati
potpuno isto kao lik iz sna, imate sopstvenu perspektivu, svoje
sećanje i svoje vlastito mišljenje. Zašto bih tvrdio da likovi iz sna
nisu svesni i, u isto vreme, tvrdio da vi jeste?
La Berž: Da, ali odgovor je sledeći: ja imam mozak, ti imaš mozak, svako do
nas ima mozak! Ali, likovi iz sna nemaju mozak, osim jednog, a taj
pripada snevaču!
Tuli: Kada sam u lucidnom snu, mogu da vodim iste ovakve razgovore.
La Berž: Naravno, ali to ne dokazuje ništa o svesnosti. Moj zaključak iz
informacije koja je ovde prezentovana bio je da likovi iz sna mogu
raditi zadivljujuće stvari, ali ne i kognitivne zadatke koji izričito
zahtevaju svesnost.
Tuli: Fenomenološki, može se dogoditi da gledaš iz dve perspektive, ispod
stola i iznad stola. To ne možeš da zamisliš.
La Berž: Hajde da se malo vratimo. Kako radiš mentalnu aritmetiku? Kako
množiš 5 puta 5? Odgovor se jednostavno pojavi. To nije svesno, to
je automatski. Ali, kada treba da radiš aritmetiku koja
podrazumeva prenošenje brojeva, ti taj broj pohranjuješ u svesti.
Svesnost se može posmatrati kao globalno mesto rada (Bars, 1988).
To se razlikuje od automatskih procesa. Postoji samo jedna oblast
svesnosti, bar u običnom iskustvu.
Holcinger: Čini mi se da između vas dvojice postoji nesporazum u vezi s
definicijom svesnosti.
33
Tuli: Dao sam različite definicije svesnosti u nemačkom eseju pod nazivom
'Svesnost' - 'Bewusst sein'. Najpre sam razdvojio fenomenološku od
epistemološke definicije, a onda sam razdvajao dalje, tako da sam na
kraju stigao do dvanaest različitih definicija svesnosti!
La Berž: OK. Ali ih verovatno koristimo u različitom smislu.
Tuli: Dobro, ja mislim sledeće: mašina može da radi aritmetiku, a dete ne
može. Ipak, rekao bih da je dete svesno, a mašina nije.
La Berž: To je tačno ono što želim da kažem. Ovi eksperimenti ne dokazuju
svesnost! Činjenica da su mentalne aritmetičke sposobnosti likova
iz sna ograničene, ukazuje mi da ti karakteri nemaju globalni
prostor u kome pohranjujemo rezultate dok nastavljamo da
automatski obavljamo množenje.
Tuli: Da, ali likovi jesu stvarali komplikovane rime!
La Berž: Da, ali bi to takođe moglo biti automatski. Rime se javljaju u mozgu;
ne znamo kako to radimo. To se jednostavno događa!
Tuli: Likovi takođe moraju da pohrane nešto u tom radnom prostoru da
bi obrazovali duže pesme ili rime. Te pesme su nekada dugačke i po
deset stihova.
La Berž: Razmisli o Koleridžu i pesmi "Kublaj Kan". To mu je jednostavno
došlo samo od sebe. Nema razloga za mišljenje da jezički procesi
moraju biti svesno vođeni. Ljudi sve vreme pričaju bez razmišljanja!
Vidiš, svesnost i svesni procesi mogu raditi nešto što nesvesni ne
mogu. Svesnost nije tako efikasna. Ona je spora, ali fleksibilna. I
omogućava izračunavanja tipa 12 puta 17. da bi to uradio, moraš
da pohraniš međurezultat dok radiš drugu operaciju. A jednostavnu
aritmetiku radimo automatski, kao da gledamo u tablicu množenja.
Odgovor na 5 puta 5 je jednostavno tu. Ne razmišljaš o tome kako
da to uradiš. Ne radiš ništa osim što postaviš problem, a rezultat se
pojavi. Ali postoji ograničeni broj brojeva koje možeš držati u umu.
Možeš držati oko sedam, plus-minus dva. Postoje numerički
eksperimenti koji ukazuju i demonstriraju ograničenja svesnog
procesinga i relativni nedostatak ograničenja kod nesvesnog.
Tuli: To je pitanje različitih definicija svesnosti, ali ako bi krenuli odatle
trebalo bi čitavo predavanje.
La Berž: Hajde da sada napravimo rimu i zabeležimo kako se dogodila!
Počećemo s Geteovim poslednjim rečima: "Licht, mehr Licht", a
34
onda rimovati… "Nichts als nichts!" Nije baš gramatički tačno, ali je
ideja. Kako se dogodilo? Samo se pojavilo.
Tuli: Znam to. Takođe znam da Stiven poznaje Getea zavidno dobro.
La Berž: OK. I, kako možemo da zaključimo da likovi iz sna imaju svest?
Tuli: Nikada to nisam tvrdio! Tvrdio sam samo da nikada nećeš moći da
to dokažeš, kao što nikada nećeš moći da dokažeš ni da druga
osoba u budnom životu ima svest!
La Berž: Imao sam utisak da si zaključio da likovi iz sna imaju nezavisnu
svesnost.
Tuli: Moram sada da razjasnim taj nesporazum. Nikada nisam tvrdio da
likovi iz sna imaju svest. Ali nas je ideja o tome da li imaju ili
nemaju svest dovela do nekih interesantnih eksperimenata. Mogao
bih da im kažem da pevaju ili da broje i mogli bismo videti da li
postoje promene na EEG zapisima pod tim okolnostima. Ali čak ni
to nikada ne bi moglo da dokaže da su svesni.

lucidni snovi by Paul Tholey

Prevela
Nevena Čović
Priredila
Tatjana Velimirović

Vjera je biti, ne imati. Ona je dar. Vjera je vječno traženje. I kad više ne vidiš svjetla, zakorači na Božji dlan. Bog zna, i ti mu vjeruj.

U vjeri je otpornost zlu. I kad si posve loše, kad imaš osjećaj da ćeš se raspasti, još uvijek imaj snage za vjeru. Vjeruj, čovječe, vjeruj…

Svaki čovjek koji vjeruje, i ne htijući, provocira.

Ne moraš ti nužno imati vjeru, ali je netko za tebe mora imati.

Kad čovjek vjeruje, onda se i molitva preoblikuje u zahvalu, više se ne zaustavlja u prošnji.

Daj nam, Gospodine, takvu vjeru da tamo gdje prolazimo nastane život.

Vjera je naša nesigurnost u kojoj Bog uzima sve naše sigurnosti da bi on bio naša jedina sigurnost.

Nije vjera čudo. Nevjera je čudo.

Vjera je u konačnici ljubav, i to LJubav pisana velikim slovom.

vlc. Zlatko Sudac

PS: Dobri papa Poljak, Ivan Pavao II., u svom je nastupnom govoru na Trgu sv. Petra uzviknuo: "Ne bojte se! Otvorite širom svoja vrata i prozore Kristu!" I tome se nema što dodati! Mi dobro znamo, već odavna, da su kršćani novoga milenija mistici, ili ih u praksi jednostavno nema.

Dragi blogrei umro je tata od moje zene, bio je covjek velika srca uvjek za pomoc i dobro drugoga,
pomolite se i vi za njega. Bog mu dao dusi pokoj.

[/IMG]

Ova vas poruka može inspirirati a možda i potaknuti druge na promjenu.

Nacionalnst: Portugalska
Rođen: 1907/03/28, Aljustrel, Portugal
Umro: 2005/02/13 (u dobi od 97)
Samostanu Carmelitas
Coimbra, Portugal

Bez obzira na vaše vjeranje ili religiju, bolje je biti pripravan i biti u dobrim odnosima s Bogom, koji nas je stvorio; jer nikad ne znamo kada ćemo napustiti ovaj svijet

POSLJEDNJA FATIMSKA TAJNA
Crkva je dala odobrenje da se ljudima otkrije zadnji dio poruke. Blažena Djevica se ukazala troje djece u Fatimi, Portugal 1917 god. Ovo je dokazana činjenica; i jedno od ove djece je bila Lucija (umrla 13.02.2005)

Bila je časna sestra koja je bila zatvorena i živjela je u samostanu u Portugalu. Lucija je tajnu po p,rvi puta otkrila Papi Piu XII koji ju je nakon čitanja zapečatio i pohranio bez objavljivanja.
Kasnije Papa Ivan XXIII ju je pročitao i na isti način kao njegov prerthodnik ju je držao podalje od očiju javnosti zato što je znao da čim se otkrije donijet će očaj i paniku čovječanstvu.

Ali sada je došlo vrijeme i dobivena je dozvola od Pape Ivana Pavla II da se otkrije Božjoj djeci. Ne da se stvori panika nego da se Božji ljudi bili svjesni ove poruke i da bi bili spremni.
Djevica je rekla Luciji:
«Idi dijete moje i reci svijetu što će se dogociti tijekom 1950-ih-2000-ih»
Ljudi ne slijede (prakticiraju) zapovijedi koje nam je Bog dao. Zlo vlada svijetom i žanje mržnju i ljutnju svuda. Ljudi će izraditi smrtonosno oružje koje će uništiti svijet u minuti. Time će polovica ljudske rase biti uništena. Rat će se povesti protiv Rima, i tamo će biti sukovi između vjerskih redova.
Bog će omogućiti svim prirodnim pojavama kao što su dim, tuće hladnoće, voda, vatra poplave, potresi, vjetrovi i surovo vrijeme da polagano razruši planetu.
Ovo će se dešavati do 2012 godine.
Za one koji ne vjeruju neće vjerovati.....Ovo je vrijeme....Vaša vam je ljubljena majka rekla:
Oni koji nemaju milosrđa prema drugima, u riječima i djelima i oni koji ne vole svog susjeda onako kako je moj ljubljeni Sin vas volio....Ne mogu preživjeti! Poželjet će da su umrli.
Bog će oštro kazniti one koji u njega ne vjeruju, one koji ga preziru i one koji nisu imali vemena za njega.
Zovem sve vas da dođete mom sinu Isusu Kristu. Bog će pomoći svijetu, ali svi oni koje ne pokazuju vjernost i odanost će biti uništeni!

Otac Augustin, koji živi u Fatimi, je rekao kako mu je Papa Paul VI dao dozvolu da posjeti sestru Luciju, sestru koja živi unutar samostana (nije napuštala samostan niti joj je bilo dozvoljeno primati posjute). Otac Augustin je rekao da ga je primila oduševljeno i kazala mu: «Oče, Naša Gospa je veoma tužna, jer nitko nije zainteresiran za njezino proročanstvo iz 1917 god. Iako pravednici hodaju uskom stazom. Zli hodaju širokim putem koji ih vodi ravno ka njihovom uništenju! Vjerujte mi, Oče kazna će doći veoma brzo. Mnoge će duše biti izgubljene i mnogi će narodi nestati sa lica Zemlje.

Ali u središtu svega ovoga, ako ljudi razmisle, molitva i prakticiranje iskrenosti, dobrih djela, dobrota i poštovanje, svijet može biti spašen....
Međutim, ako ljudi ustraju na zlim putovima pohlepa, mržnja, sebična djela, rivalstvo, i nif, svijet će biti izgubljen zauvijek. Došlo je vrijeme za sve da prenesu poruku naše Blažene Gospe svojim obiteljima, prijateljima i cijelom svijetu.
Nastavite moliti, činite pokore i žrtve. Blizu smo posljednje minute posljednjeg dana i katastrofe su blizu. Zbog toga, mnogi koji su bili daleko od Crkve će se vratiti otvorenim rukama Crkve Isusa Krista.
Rezultat spajanja crkvi će biti jedna Sveta Katolička i apostolska Crkva....Engleska, Rusija, Kina Židovi, Budisti, Muslimani, Hindusi, Protestanti, itd.... će se svi vratiti vjerovanju i obožavanju Boga našeg Stvoritelja u njegovom voljenom Sinu i u Blaženoj Djevici Mariji.
Što nas čeka???
Svuda će oe održavati «Mirovni Pregovori» ali će kazna doći.
Čovjek na veoma važnoj poziciji će biti ubijen i to će prouzročiti rat. Močna vojska će dominirati u cijeloj Europi i započet će nuklearni rat.

Ovaj će rat sve uništiti; mrak će na nas pasti 72 sata (3 dana) i jedna trećina čovječanstva koja preživi ovu tamu i žrtvu će započeti živjeti novo razdoblje; oni će biti dobri ljudi.
Jedne veoma hladne noći 10 minuta prije ponoći, ogroman potres će tresti zemlju 8 sati. Ovo će biti treći signal da Bog vlada zemljom.
Pravedni i oni koji propagiraju vjeru i poruku Gospe Fatimske je:
«Čovjek se ne treba bojati, ne boj se»

Što činiti? Sagnite glave, kleknite i zatražite oprost od Boga. Zato što će jedino ono što je dobro i što nije pod moći zloga preživjeti katastrofu.

Kako bi se pripremili i ostali živi i sigurni, dat ću vam slijedeće znakove:

Tjeskoba.... i u kratkom razdoblju ZEMLJOTRES će započeti...

Zemljotres će započeti... Zemlja će se tresti...

Zemljotres će biti tako nasilan da će pomaknuti zemlju 23 stupnja i zatim je vratiti u njezinu normalnu funkciju
Zatim će potpuni i apsolutni mrak pokriti cijelu planetu.
Svi zli duhovi će se kretati okolo i biti slobodni, radeći štetu svim onim dušama koje nisu željele slušati ovu poruku i onima koje se nisu htjeli pokajati.
Vjernim dušama, zapamtite upaliti blagoslovljene svijeće, pripremite sveti oltar s križem kako biste komunicirali s Bogom i molili za njegovu beskrajnu milost...
Svuda će biti tama; i na nebu že se pojaviti veliki zagonetni križ da nas podsjeti na cijenu koju je njegov voljeni Sin morao platiti za naše otkupljenje...
U kući, jedina stvar koja će moći dati svjetlost će biti Svete Svijeće...kad se jednom upale, ništa ih neće ugasiti dok ne završe tri dana tame. Također, trebate imati svete vode kojom trebate obilato škropiti prozore i vrata. Bog će zaštiti imovinu odabranih...
Kleknite ispred moćnog križa mog voljenog Sina, molite Krunicu i nakon svake Zdravomarije morate moliti slijedeće.

«Bože oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas paklenoga ognja, i povedi u raj sve duše osobito one kojima je najveća potreba tvoga milosrđa. Blažena Djevice Marijo, zaštiti nas. Volimo te, spasi nas i spasi svijet»

Molite 5 Vjerovanja i krunicu koja je tajna ka mome bezgrešnom srcu. Svi oni koji vjeruju u moje riječi idite i prenesite poruku svima, «ne bojte se!» Ne bojte se ništa tijekom velikog božjeg dna. Razgovarajte sa svima, sad kad je vrijeme. Oni koji su šutjeli će biti odgovorni za sve one duše koje će nestati u neznanju. Svi oni koji ponizno mole krunicu će imati nebesku zaštitu. Oni koji moraju umrijeti, ja ću im pomoći da umru u miru, i bit će sveti kad dođu u drugi svijet.

Želim da sva moja djeca pohađaju misu svakog prvog petka i svake prve subote svakog mjeseca; da se ispovijedaju i pričešćuju, i radeći to da saćuvaju svijet od potpunog razaranaja.
Kad potres prestane, oni koni još uvijek ne vjeruju u našeg Gospodina će nestati na grozan način.
Vjetar će donijeti plin i svuda će ga raspršiti, i onda će se dignuti sunce.

Možda ćete preživjeti ovu katastrofu.
Ne zaboravite da je Božja kazna sveta o kad jednom počne, ne trebate gledati van ni u kom slučaju!!!

Bog ne želi da i jedno od njegove dobre djece vidi kad on kažnjava grešnike.....
Sve je ovo obuhvaćeno u svetim knjigama...
Pročitajte Novi zavjet: Luka 21....-5:121, 12:19, 20:20,
29:33, Pisma Svetog Pavla 3-8 -14 Isaiah 40, 1:5:9.
Morate razumjeti da Bog dozvoljava da se sve ovo desi. Papa i Biskupi sada čekaju novu poruku koja govori o pokajanju i molitvi. Molim zapamtite da Božje riječi nisu prijetnja...već dobre vijesti.
Molimo kopirajte ove stranice i pošaljite ih svima koje znate tako da svi možemo imati priliku da se pokajemo i budemo spašeni.
Ne znamo da li oni koji primaju ovu porjuku vjeruju ili ne u Boga.... ali samo pomislite da ako vi primate ovu poruku da postoji dobar razlog za to!! Od Boga koji nas je stvorio i koji nas toliko mnogo ljubi!
Naš nam stvoritelj daje priliku da budemo spašeni, bez obzira kojoj religiji pripadali ili u što vjerovali. Ako ne vjerujete u ovu poruku, barem je pošaljite drugima, ne košta vas ništa. Svi oni koji je prime mogu imati priliku da prosude i odluče za sebe. Zapamtite, možemo izbjeći veliki dio zla, ako slijedimo Zapovijedi koje nam je naš ljubljeni Otac Bog dao samo 10 jednostavnih načina, ako svi počnemo slijediti možemo dobiti oprost od Boga. Amen!

SA NEBA SIŠAO SI

DA POKAŽEŠ PUT,

NA KRIŽ OTIŠAO SI GRIJEH PLATITI.

OD KRIŽA DO GROBA,

OD GROBA DO NEBA

SLAVIM TEBE, ISUSE!

Osvanuo je novi dan. Mnoštvo koje je ostalo na drugoj
obali jezera prisjetilo se da se ondje nalazila samo
jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi
učenici otplovili sami.

23Neke lađice iz Tiberijade
pristale su blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon
što je Gospodin zahvalio Bogu.

24Kad su vidjeli da ondje
više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se
u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže
Isusa.

25Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su
ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

26Nato im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne
tražite vi mene zbog čuda koja ste vidjeli, nego zbog
kruha kojeg ste jeli i nasitili se.

27Ne trudite se oko hrane
koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja
daje vječni život. Takvu hranu dat će vam Sin Čovječji
jer ga je Bog Otac za to ovlastio.«

28»Što moramo činiti«, upitali su ga tada, »da činimo
djela koja Bog želi?«

29Isus im je nato odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je
on poslao. To je Božja volja.«

30»Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« rekla je
svjetina. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati.

31Naši preci jeli su manu u pustinji, baš kao što piše u
Pismu: ’Dao im je s neba kruh da jedu’1.«

32Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam
Mojsije dao kruh s neba. Moj Otac vam daje pravi kruh
s neba.

33Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s
neba i daje život svijetu.«

34»Gospodine,« rekli su mu, »daj nam uvijek toga
kruha!«

35»Ja sam kruh koji je život«, odgovorio im je Isus.
»Tko dođe k meni nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje
u mene nikada više neće ožednjeti.

36Ali već sam
vam rekao da ste me vidjeli, pa ipak ne vjerujete.

37Sve koje mi Otac da uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga
tko dođe k meni.

38Ja nisam sišao s neba da činim svoju
volju, nego volju onoga koji me je poslao.

39A volja
onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od
onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji
dan.

40Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje
u njega ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji
dan.«

41Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što
je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.«

42Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i
majku. Kako može tvrditi: ’Ja sam sišao s neba?!’«

43Nato im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati!

44K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede
k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.

45Proroci su pisali: ’Sve će ih Bog poučiti.’1 Svatko tko sluša Oca i
uči od njega, dolazi k meni.

46To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega.

47Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život.

48Ja sam kruh koji daje život.

49Vaši su preci jeli manu u pustinji, pa su ipak umrli.

50Ovo je pak kruh koji je sišao
s neba. Tko jede ovaj kruh neće nikada umrijeti.

51Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Tko bude jeo ovoga
kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati, moje je
tijelo, koje dajem da svijet može živjeti.«

52Tada su se Židovi počeli međusobno prepirati. Pitali
su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

53Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti
tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv, inače nećete
imati u sebi život.

54Tko jede moje tijelo i pije moju
krv ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

55Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko
piće.

56Tko jede moje tijelo i pije moju krv živi u meni i
ja u njemu.

57Otac koji me poslao živ je i ja živim zbog
njega. Tako će i onaj tko mene jede živjeti zbog mene.

58Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije kao onaj što su
ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet
će zauvijek.«

59Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u
sinagogi u Kafarnaumu.

65»Zato sam vam rekao: ’Nitko ne može doći k
meni ako mu to Bog ne omogući!’«

66Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli
i nisu ga više slijedili.

Ako želite da budete sretni, prestanite da zadovoljavate svoje želje, jer one nisu odgovor za vaš život. Da biste bili sretni, odbacite svoje želje ili ih promjenite u skladu sa svješću o njihovoj ograničenoj vrjednosti.
Zadovoljavanje želja donosi olakšanje i ugodnost, ali ne i sreću.
Mislite na nešto što intenzivno želite. Ispitajte svaku od tih želja posebno i upitajte sebe: „Šta bi se dogodilo kad bih mogao da budem sretan a da pri tom ne zadovoljim nijednu od ovih želja?"
Zar to ne bi bilo čudesno?
Postanite svjesni činjenice da postoje mnoge osobe zaista sretne iako su bez tih stvari ili osoba koje vi tako strasno želite.
Sada recite svakoj od tih poželjnih stvari ili osoba: „Iskreno mi je stalo da budem sretna bez vas, jer vi niste moja sreća". Ne možete dozvoliti sebi da živite s lažnim poistovećivanjima; spoznajte da su one samo sklonosti vašeg uslovljenog „ja".

Komentar:
U ljudskoj prirodi ne postoji nijedna urođena težnja za veličinom, težnja da budemo iznad ostalih, da nas smatraju boljim od drugih. Potreba za popularnošću, slavom, uspjehom, simpatijama drugih je nešto što sami izazivamo. Jedini urođeni impuls ljudske prirode je potreba da budemo slobodni, slobodni od mučne želje da budemo važni i popularni, da ostvarimo uspjeh, da izazivamo simpatiju. Kada se otarasimo potrebe za nagradom i aplauzom, stičemo slobodu koja nas uzdiže kao Božje sinove i kćeri; to je sloboda dostojna stanja u kome se nalazimo.

Antoni de Mello

Ovaj vikend sam prvi put cuo Sokratovu pricicu o ljudima u spilji. Pretrazio sam internet ali na hrvatskom nisam nasao taj text pa cu pricu ovde skraceno prepricati.

Zasto mi je prica zvucala interesantno? Duboka je i svako iz nje moze izvuci svoju pouku, ovisno o tome gdje se trenutno u zivotu nalazi i na koji nacin razmislja. Pa slobodno komentirajte sta vama pada na pamet pri ovoj prici.

Sokrates nam izlase sljedeci experiment. Zamislimo da se grupa ljudi odgojila od malih nogu u jednoj pecini ili spilji gdje su bili zavezani za stolice a pogledi su im bili uprti ravno u zid spilje ispred njih. Na zidu ispred sebe su gledali sjene koje su im bile proicirane od predmeta ili osoba koje su prolazile ispred vatre koja se nalazila iza njihovih ledja. Oni nikada nisu vidjeli tu vatru samo su znali za te sjene okoje se nalaze ispred njih.

Jednog dana odvezali su jednog covjeka sa te stolice i dozvolili mu da se okrene i ugleda vatru! Sta se dogodilo je sljedece covjek se odmah opet okrenuo prema zidu pecine jer mu je vatra bila pre jaka za njegove oci. Ali nije imao mira jer je vidio nesto novo i kada su mu se oci oporavile opet je pogledao vatru ovajput malo duze i zapazio je ljude i predmete koji su bili proicirani na pecinu. Sada je znao odakle su slike na zidu pecine.

Dok je tako setao po pecini ugledao je veliku svjetlost koja odnekud dolazi u pecinu krenuo se uspinjati prema svjetlosti ali kako mu oci nisu bile naviknute vratio se natrag u pecinu. Ali kako mu ta svjetlost nije dala mira opet se uspinjao i izasao je van pecine i ugledao predivni svijet! Nije mogao dugo gledati nego se morao vratiti dok mu se oci ne naviknu i tek je onda opet mogao malo duze gledati ljepotu svijeta.

Cim se je sjetio svojih drugova u pecini pohrlio je k njima da im kaze sto je vidio.

"Ljudi ustajte, to nije svijet sto vi tu gledate to je samo slika, ustajte ima toliko vise toga za vidjeti to nije pravi svijet to je samo prikaz ustajte!"

A oni njemu: "sjedi dole sta je stobom jesi li poludio, smiri se odspavaj malo sigurno ces sutra biti bolje sjedi dole i smiri se nemoj nam kvariti ovu idilu"

E sad sam ja ovde mislio mozda ga i uspiju uvjeriti da je on to izmislio ali kaze prica dalje da je ostao pri svom uvjerenju ali nikoga nije uspio zadobiti da ode sa njim pogledati svijet.


Eto price, ja odavno nisam cuo bolju usporedbu za mene....

pozdrav daniel

ova pjesma me vrati na pocetak kada su vrijednosti jos bile poredane na ispravan nacin :-)

I want you, you, you
All I want is you, you, you
All I want is you

I give you the stars above
The sun on the brightest day
I give you all my love
If you would only say

I want you, you, you
All I want is you, you, you
All I want is you

I give you the stars above
give you sun on the brightest day
I give you all my love
If you would only say

I want you, you, you
All I want is you, you, you
All I want is you

Moji su malo isli doli kod mojih pa me malo sentimentala uvatila, smrc...

Zelim biti osoba koja ima uho za tudje probleme, koja sudjeluje u zivotu i problemima svoje jos male djece. Oni su tek drugi i treci razred osnovne skole, ali svjestan sam da je njihov svijet i problem isto toliko realan kao i nas vaznih odraslih zaposlenih punih vaznih problema ljudi. Eto tako vam se ja ponasam nikako daa shvatim da ne nosim ja cijeli svijet na ledjima i da bi svijeta i svega bilo isto tako dobro da mene nema. Uvijek sam ja zarobljen samo sa svojim problemima sa svojim zivotom sa svojim odlukama a zena vodi sve drugo.
Kad bih prepustio malo vise svoje brige Bogu a otvorio se za probleme drugih meni bliskih ljudi vjerujem da bi se bolje osjecao i vjerujem da bi uvidio kako ti moji problemi nisu toliko vazni koliko ich ja sad vidim vaznima.

Eto trenutno trazim kupiti neki stan veci ili neku malu kucicu sa jednom sobom vise tako da bi za koju godinu svako djete imalo svoju sobu. Ali u to ulazem toliko vremena (inace tendiram pretjerivanju) da nisam za nista drugo i vidim da nije dobro.
Umjrenost je kod mene kljucna rijec i trebao bi se oko toga vise potruditi. I vise oko ovoga sto sam u naslovu vec napisao, pa nije nam dragi Bog to bez razloga napisao u Bibliji, zasto onda mi mislimo da znamo da nam je sad ovog trenutka nesto drugo precnije a da cemo kraljevstvo nebesko traziti kada rjesimo nas problem.

Eto sad znate i jos jedan detalj od Daniela, pozdrav

Sveti se ime tvoje! Budi volja tvoja!

Mt 6,9-10


Nas kršćane molitvi uči sam utjelovljeni Bog, Isus Krist. Kao što se Isus moli Ocu, tako i nas uči moliti u duhu sinovskog povjerenja i čvrste vjere:

“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” (Mt 7,7)

“Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!” (Mk 11,24)

“Sve je moguće onome koji vjeruje!” (Mk 9,23)

Molitvom “Oče naš”, koju je sam Isus naučio svoje učenike, Gospodin nam pokazuje u kakvom raspoloženju trebamo pristupiti Bogu kad molimo. Najprije probuditi vjeru u to da se obraćamo svome Ocu, koji nas ljubi i želi nam dobro. Posvijestiti si da je on Otac ne samo nama, nego i svim ljudima. Zatim se staviti u njegovu prisutnost – on je Onaj Koji Jest i u kojemu mi jesmo. A onda: Sveti se ime tvoje – sve što činim neka bude na tvoju slavu. Staviti Boga u središte svoga života, da nam on bude mjerilo svih stvari. Budi volja tvoja! Vjerovati da je njegova volja, ono što nam on želi, naš najsigurniji put do sreće i punine. Moliti ga da upoznamo njegovu volju i u svakome je trenutku ispunimo.

Ako tako učinimo i stavimo Boga na prvo mjesto, on će se pobrinuti za sve ostalo. Dat će nam naš svagdanji kruh, to jest, sve ono što nam je potrebno za život i ništa nam neće nedostajati. U tom susretu s Bogom, nadalje, prepoznajemo svoje slabosti i pogreške, te ga molimo za oproštenje. I još nam je samo jedno potrebno, još je samo jedna prepreka između nas i Boga: da njegovu ljubav koju smo primili podijelimo s bližnjima i oprostimo im sve, kao što Bog oprašta nama. Tada možemo biti sigurni da nas on neće napustiti u napastima, i da će nas izbaviti od svakoga zla, u nama i oko nas.

Isus nas upozorava i na mogućnost pogrešnog raspoloženja pri molitvi. Poziva nas na obraćenje srca, pomirenje i praštanje, te usklađivanje svoje volje s Očevom voljom, kako bi naša molitva bila plodonosna: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ýGospodine, Gospodine!ý, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 7,21). Za molitvu je potrebno čisto i ponizno srce otvoreno za Boga i ono što nam on u svojoj ljubavi želi dati. Molitva nije moljakanje, iskorištavanje Boga za svoje interese, ona je predanje Bogu i dopuštanje da on u nama djeluje, da nas mijenja i preobrazuje iznutra.

Susrećući se s Bogom, susrećemo se i sa samima sobom, sa svojom nutrinom, u kojoj nije uvijek sve potpuno dobro, čisto i lijepo. Ta spoznaja zna biti neugodna i bolna. Ali ako u takvim trenucima svoje povjerenje hrabro stavimo u Boga i ne zatvaramo oči pred svojim slabostima, Bog to okreće u našu korist, kao što kaže sv. Pavao: “Kad sam slab, onda sam jak.”

Zato je važno moliti Boga da nam pokaže svoju ljubav prema nama i pomogne nam da u nju povjerujemo i prihvatimo je kako bi ona prožela čitav naš život. On nas ljubi i kad smo slabi i grešni. Općenito, on nas ne ljubi zbog naše dobrote i sposobnosti “jer nitko živ nije pravedan pred tobom” (Ps 143) i nema tog čovjeka koji bi bio tako dobar da bi svojom dobrotom zaslužio Božju ljubav. Ona nadilazi našu dobrotu i naše sitne zasluge i daje nam se besplatno ako je samo želimo prihvatiti:

O svi vi koji ste žedni,dođite na vodu;

ako novaca i nemate, dođite.

Bez novaca i bez naplate

kupite vina i mlijeka!

Priklonite uho i k meni dođite,

poslušajte, i duša će vam živjeti.(Iz 55,1.3)

U molitvi je najvažnije upravo povjerenje u Božju ljubav, da će nam on dati ono što je za nas najbolje i da neće dopustiti ništa što će nas slomiti. Ovo je osobito važno u bolesti, kad se pitamo zašto Bog to dopušta i doživljavamo se napuštenim od njega. Često se pitamo i što će nam još sve natovariti ako mu se predamo u ruke, kao da Bog jedva čeka da nas uništi. To je nepovjerenje rezultat naše pogrešne slike o Bogu, koja je često projekcija na Boga naših rana i iskustava s ljudima.

Dobro je Bogu (i sebi) priznati takve osjećaje, a zatim ga zamoliti da nas izliječi od toga nepovjerenja i “uvjeri” nas u svoju ljubav. Za većinu ljudi to se neće dogoditi jednom zauvijek, nego je u pitanju proces tijekom kojega nas Bog oslobađa nepovjerenja i zakočenosti, kao u nekim slojevima sve dublje i dublje u našemu srcu. Osjećaj koji prati to oslobođenje zna biti sličan golemu olakšanju, velikoj opuštenosti i sigurnosti. Zatim opet dolaze trenuci sumnje i nepovjerenja, u kojima treba još usrdnije moliti jer nakon takvih razdoblja Bog redovito daruje velike milosti onima koji ga traže svim srcem.

Kako bi naša molitva doista bila susret i razgovor sa živim Bogom, a ne brbljanje riječi u prazno ili licemjerna gluma pred ljudima, Isus nas uči: “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Mt 6,6-7) Ovdje “soba” označava intimni prostor čovjekova srca u kojemu se susreću čovjek i Bog i u koji nitko drugi nema pristupa. Taj osobni susret događa se kako pri zajedničkoj tako i pri pojedinačnoj molitvi, koje su obje jednako potrebne i vrijedne.

Neki ljudi ne mogu moliti u zajedništvu s drugima (npr. u crkvi), nego samo kad su sami. To je posljedica prenaglašenog individualizma u suvremenome svijetu, ali može biti i znak da je zbog različitih rana i negativnih iskustava narušeno vaše povjerenje u ljude, što vas priječi da ih doživljavate kao braću i sestre, sinove i kćeri istog nebeskog Oca. Vaši su osjećaji potpuno razumljivi, nemojte ih potiskivati i bježati od njih. Predajte ih Bogu i zamolite ga da on svojom bezuvjetnom ljubavlju izliječi ovu dimenziju vašega bića, kako biste mogli uživati u zajedništvu s drugim ljudima i veseliti se susretu s njima. Veća otvorenost prema Bogu uvijek rađa većom otvorenošću prema ljudima; susret s Bogom otvara nas za susret s čovjekom.

Drugi, pak, mole u zajednici, ali ne mogu moliti sami. Ili, ako mole sami, drže se fiksnih obrazaca i od njih ne odstupaju ni za dlaku. Molitva u šutnji za njih ne dolazi u obzir. Ako se ovo odnosi na vas, možda ste prihvatili vjersku tradiciju bez osobnog susreta sa živim Bogom. Nije dovoljna vjera roditelja i prihvaćanje vjerskih istina kao po nekom automatizmu, jer smo tako odgojeni, poučeni. Svaki se čovjek mora osobno susresti s Bogom. Ljudi koji su u djetinjstvu primili vjerski odgoj mogu doći u napast da misle kako “sve znaju” i ili “sve čine kako treba” samo zato što su to tako oduvijek činili.

Duhovni pisci upozoravaju da u duhovnome životu nema stajanja na jednome mjestu. Bog nas uvijek poziva na rast i želi da mu se sve više priblivamo. Tko je zadovoljan postignutim i smatra da nema potrebe za nečim više, može izgubiti što je imao i osjetiti se zakinutim od Boga, kao stariji sin iz prispodobe o milosrdnome ocu (Lk 15,11-32). U svima nama skriva se ta napast, bar u nekim trenucima duhovnog života. Svi smo mi katkad farizeji. Kad god pomislimo da ništa ne trebamo na sebi mijenjati, da je naš odnos prema Bogu i ljudima u savršenom redu, da u potpunosti ispunjavamo sve Božje zapovijedi, već smo upali u zamku farizejstva. Ako vam se to dogodi, zahvalite Bogu što vam je to pokazao i zamolite ga da uđe u vaše srce i dodirne vas svojom blizinom. Dopustite mu da vam pokaže koliko je ljepše biti ljubljeno dijete Božje nego rob zakona.

Prezeto sa http://www.katolici.org/

Preuzeto sa stranice

http://www.joschua.biz

Cetvrtak, 24 Januar 2008

Image Nostradamusova predviđanja za period do 2012. godine: Vrijeme nevolja puno ratova, očaja...24SI - Na internet stranicama "Nostradamus Online" objavljena su zanimljiva proročanstva za razdoblje u koje smo upravo ušli – od 2007. do 2012. godine. Autori stranice, ali i knjige koju reklamišu, tvrde kako će, prema zapisima koji se pripisuju Nostradamusu to razdoblje biti "vrijeme nevolja" puno ratova, očaja i zla, ali i nade i obećanja. Naime, članovi Talijanske nacionalne biblioteke prema toj su stranici u maju 2004. u Rimu otkrili rukopise slavnog proroka Michela de Nostradamusa (1503-1566). Rukopise je navodno Nostradamusov sin poklonio Papi Urbanu VIII (1568. – 1644.), da bi nakon njega gotovo četiri vijeka ležali sakriveni u rimskim arhivima.

Zapise je istražio dr. Michael Rathford. Kombinovanjem tradicionalnih metoda i savremenih algoritama došao je do tehnike za dešifrovanje koju je nazvao Nostradamusov kod (sličnost sa Da Vincijevim kodom vjerovatno je slučajna).

Na osnovu svog tumačenja Rathford je napisao knjigu koja se zove Nostradamusov kod: Treći svjetski rat. U njoj se opisuju aktivnosti Osame Bin Ladena, teroristički napadi na SAD, nuklearno razaranje Rima i sukobi SAD-a sa Iranom odnosno Sjevernom Korejom.

Pomoću Nostradamusovog koda Rathford je utvrdio da otkriveni spisi između ostalog, opisuju i period koji slijedi, te ključne učesnike u njemu poput Osame Bin Ladena. Poglavlje koje se odnosi na period od 2007. do 2012 (u njegovu tumačenju) opisuje kako će se neki 'ludi vođa' sa Bliskog istoka domoći nuklearnog oružja i njime napasti Evropu. Jedna će bomba završiti u istočnom dijelu Sredozemnog mora i zatrovati ribe (uprkos hrvatskom proglašenju ZERP-a). Evropske zemlje pokušaće intervenisati, međutim, vođa će upotrijebiti ostatak svoga nuklearnog arsenala u napadu na druge dijelove Evrope, posebno Italiju i u njoj Rim.

Međutim, uza svu ludost i moć koju posjeduje, taj vođa još nije onaj pravi Antikrist koga tako često u svojim proročanstvima spominje Nostradamus, već njegov prethodnik i pomoćnik koji će mu tek pripremiti i olakšati dolazak.

Prema rukopisima, period koji slijedi biće obilježen i prirodnim katastrofama poput potresa i vulkana, te klimatskim promjenama koje će izazvati suše i glad. Prirodne nepogode, prije svega potresi i poplave, posebno će snažno pogoditi Sjedinjene Države. U nastojanju da se suoči sa katastrofama SAD će bankrotirati.


Tako Nostradamus kao glavnog protagonistu nadolazeće mračne ere ističe "mladu tamnu osobu", koju je Rathford protumačio kao Osamu Bin Ladena, a u periodu od 2007. do 2012. spominje veliki teroristički napad na SAD, nuklearnu tragediju u Rimu i veliki sukob Amerike s Iranom i Sjevernom Korejom.
Nostradamus kaže kako će se veliki sukobi vrtiti uglavnom oko nuklearnog oružja, i to najviše na mediteranskom području (blago nama). Jedna atomska bomba ce, kaže, umjesto na kopno, pasti u more i pobiti sav podvodni svijet na području Mediterana.

Prema njegovim tvrdnjama, Italija i Francuska uskoro će gotovo u potpunosti biti uništene, a na putu je i zasad nepoznati komet koji će na Zemlji prouzročiti brojne prirodne katastrofe - erupcije vulkana, poplave, potrese i suše.


Nimalo bolja sudbina ne očekuje ni SAD. Osim prirodnih katastrofa, Nostradamus im predviđa građanske ratove, političke konflikte, očaj i naglo siromaštvo.

Drugi veliki narodi ce SAD-u slati pomoć, ali bezuspješno. Problema će biti i u izborima za američkog predsjednika, a svijet će navodno shvatiti da ta zemlja propagira lažnu demokratiju. Sljedećih pet godina biti će pogubne uglavnom za razvijenije, zapadne civilizacije, tvrdi Nostradamus.

Medjunarodni incident izazvat će simulacija rata koju će, prema pisanju najpoznatijeg proroka, programirati Velika Britanija. Informatička greška aktivirat će bombe koje će eksplodirati po cijelom svijetu i ubiti gotovo milijun ljudi.

Dakle, ako je vjerovati Nostradamusu, pred nama je teško razdoblje puno nemira i negativnih tenzija. Knjiga "Nostradamusov kod" ne nudi Nostradamusova predviđanja za period do 2012. godine: Vrijeme nevolja puno ratova, očaja...24SI - Na internet stranicama "Nostradamus Online" objavljena su zanimljiva proročanstva za razdoblje u koje smo upravo ušli – od 2007. do 2012. godine. Autori stranice, ali i knjige koju reklamišu, tvrde kako će, prema zapisima koji se pripisuju Nostradamusu to razdoblje biti "vrijeme nevolja" puno ratova, očaja i zla, ali i nade i obećanja.

Na osnovu svog tumačenja Rathford je napisao knjigu koja se zove Nostradamusov kod: Treći svjetski rat. U njoj se opisuju aktivnosti Osame Bin Ladena, teroristički napadi na SAD, nuklearno razaranje Rima i sukobi SAD-a sa Iranom odnosno Sjevernom Korejom.

Koristeći tešku situaciju Antikrist će preuzeti vlast u Aziji i na Bliskom istoku. Sve to zajedno – strah, suše, glad, neprijateljstva, poplave i potresi, luđaci i teroristi – konačno će dovesti, barem prema Rathfordu, do Trećeg svjetskog rata. Sve u svemu ulazimo u pravo "v Na internet stranicama "Nostradamus Online" objavljena su zanimljiva proročanstva za razdoblje u koje smo upravo ušli – od 2007. do 2012. godine. Autori stranice, ali i knjige koju reklamišu, tvrde kako će, prema zapisima koji se pripisuju Nostradamusu to razdoblje biti "vrijeme nevolja" puno ratova, očaja i zla, ali i nade i obećanja.

živi bili pa vidjeli.

Ubrzo je uletio doktor, covjek dugacke, plave kose. Bili smu mu uredno namjesteni, kosa i osmijeh. Prisao je i rukovao se sa nama postojuci pravila lijepog ponasanja. Prvo je stegao ruku staroj, zatim starom i na kraju moju vlaznu rucerdu. Trznuo se pomalo jer sam ga namjerno cvrsto stisnuo.

- Sjedite, sjedite, ne morate da ustajete - rekao je zavalivsi se u fotelju, koja, uzgred receno, nije izgledala nimalo neudobno. Ovaj covjek vodi racuna o sigurnosti i bezbjednosti svoje guzice, bio je moj lucidan zakljucak.

Visoki plavi covjek se predstavio. Vlasnik je diplome iz oblasti psihologije, uze je specijalizovao bolesti zavisnosti i mnogo pusi cigarete. To je priznao uz prigusen smijeh, koji je bio nekakvo opravdanje, pretpostavljam. Onda se prebacio na pricu o klinici. Otprilike je prepricao prospekt. Pitao sam se koliko li je puta dosad ponavljao ovu istu pricu i glumu pred briznim i nesrecnim roditeljima i njihovom drogom izmucenom djecom. Pitao sam se koliko od svega toga je istina. Ipak, najvise od svega sto me je interesovalo je bila cijena lijecenja. Uzimajuci u obzir koliko je cijelo sranje okivano u zvijezde, bio sam siguran da cu ih ugledati kada kaze cijenu, te zvijezde... I, bio sam u pravu. Cijena je prava sitnica - 3340 Euro's za mjesec dana ili ti prvu fazu programa. Ja sam ugledao sve zvijezde ove i one galaksije, poskocio iz stolice, zalio sto znojem a zatim se u nju bespomocno svalio, pustajuci ruke da vise skoro do poda.

- Zdravlje nema cijenu - mudro rece moj otac.

Pogledao sam ga u oci. I znao sam. On je ovu cijenu znao vec i ranije i bio je spreman da plati. Ja sam doveden pred svrsen cin, jebiga. I, posto je prokleta predstava zavrsena meni nije preostalo nista drugo osim da se poklonim pred publikom i prihvatim lijecenje...

Onda dodjose Noge i ispratise moje starce napolje. Dirljivu scenu rastanka i suze moje majke cu radije preskociti i necu ih se sjetiti u ovom tekstu. Noge zatim zatvorise vrata i primise instrukcije da nikoga ne pustaju kod doktora. Tako ostadosmo sami, ja i visoki plavi covjek B. L.

- Hajde Dovla - rece mi hineci nekakvu prisnost - ispricaj mi zivotnu pricu i kako i koliko i otkada koristis narkotike. - Pri tome je izvadio diktafon iz dzepa i stavio ga da se premotava. Ponudio me cigaretom.

- Ne pusim - rekoh.

- Opa, ti se prvi narkoman nepusac sa kojim se ja srecem dosad.

- Pa vi doktore onda sigurno imate ogromno iskustvo u lijecenju narkomana - primijetih sarkasticno.

Ironija u mom glasu mu nije promakla i uspravio se u sjedistu. Provalio je da sa druge strane ima nekog zesce nadrkanog tipa s kojim nece bas imati lagan posao.

- Okej doktore. Spremite tu spravicu da joj ispricam svoju zivotnu pricu. - rekao sam posmatrajuci diktafon. Nekako mi je bilo lakse da se obracam njemu nego doktoru-seronji koji misli da je novi Frojd ili neki slican njemu drkadzija.

- Doktore, rodjen sam u Sarajevu 25. decembra 1979. godine kao vrlo mlad covjek. Neki tvrde da sam bio lijepa beba. Ne znam. Obicno se za svaku bebu kaze da je lijepa, to onako iz pristojnosti. Ja volim da u razgovorima o sebi sagovornicima naglasim da sam bio lijepa beba i da moj sadasnji izgled predstavlja samo malu digresiju u odnosu na ono sto sam nekada bio... Zivio sam u tom pomalo sivom gradu sve dokle sam mogao, dakle dok nije poceo rat. Tada se selim u Pale. Na Palama sam prvi put provalio da imam nekakve bubuljice na licu tj. na Palama me je zveknuo pubertet u svom punom sjaju. Bubuljice su se javile ubrzo nakon pojave stidnih dlacica a to je bilo iz vremena kada sam pohadjao osnovnu skolu sasvim solidnim uspjehom. U to vrijeme sam primijetio da Sladji, djevojcici koja je sjedila pored mene, sise pocinju da rapidno rastu . I, sve vise su me interesovale sise, Sladjine, a i ostale sise koje su rasle tu onaokolo po skoli. Primijetio sam jednog dana da mi se budi zvijer iz gaca kada pomislim na Sladjine sise i da ukoliko tu zvijer malo izmasiram, osjecam veliko zadovoljstvo. Tako sam, dragi doktore, sam provalio tajne i zadovoljstva drkanja i tu sam tehniku postepeno usavrsavao, sve u cilju postizanja veceg stepena uzitka... Prvu cigaretu sam zapalio na 13. rodjendanu kod jednog Sashe, nakon sto sam popio pola litra vina i napio se, opet prvi put u zivotu. Mnogi su povracali te veceri a ja nisam. Neki su nesto i kresnuli te veceri, doktore, a ja opet nisam. I, sklon sam misljenju da je to neki znak u kom pravcu ce se kretati moj zivot u buducnosti... Mnogo vise sam se bavio alkoholom a manje djevojkama i ucenjem. Oduvijek sam lud, doktore...

- O, ne, niste vi ludi, nemojte prebrzo da donosite zakljucke i budete suvise strogi prema sebi. Evo, ja sam...

- Dobro, dobro, doktore, kad sam se vec otvorio ovdje, bolje je da me ne prekidate jer onda necu znati gdje sam stao. Stao sam kod seksa, zar ne ?

- Da, tu ste stali.

- Eh, tu ja vec duze vrijeme stagniram - nasmijah se pun sebe i zadovoljan tim sto se doktor donekle zbunio.

- Prvi kontakt sa drogom sam imao sa 14 godina. Bili smo na nekom rodjendanu i tamo smo duvali sintelan. U to vrijeme sam nosi dugu kosu i tom prilikom sam uspio da je uvalim u ljepilo i bio sam primoran da je odsijecem. Tako se moj prvi kontakt sa drogom zavrsio dosta neslavno mada ne mogu reci da mi se nije svidjelo. Bas zato sto mi se svidjelo, mislim na halucinacije i dezorjentisanost koju duvanje ljepila izaziva, poceo sam to da primjenjujem skoro svaki dan.

- A znate li vi, mladicu, da se duvanjem ljepila bespovratno unistava nekoliko miliona sivih celija u ljudskom mozgu ? - upitao me je.

- Naravno da ne znam. Kako bih to, jebiga, mogao da znam, kada sam non-stop duvao ljepilo oko godinu dana. I ono malo mozga sto mi je skrta Majka Priroda podarila tada sam bespovratno unistio, dragi moj doktore...

Sa smjeskom sam mu pricao o tome mada sam siguran da sam imao unutrasnje krvarenje, otprilike negdje u predjelu srca. Ali, to je, dodjavola, jedini nacin da pricam o tome. Kako drugacije pricati o crnim stvarima nego saleci se ? Poznajete li vi neki bolji nacin ?

- Poslije toga sam poceo da pijem velike kolicine sedativa i zalijevam ih pivom. Dozu sam sve vise i vise povecavao i dobar dio srednje skole mi je prosao u bunilu, mnogih stvari se ne sjecam. Tako se, npr., jedva sjecam svog prvog seksualnog iskustva koje sam imao u 17. godini zivota s onom istom Sladjom koja je u to vrijeme imala najbolje sise u gradu... Cim sam upisao fakultet presao sam na teske droge, u prvom redu heroin, ali i na eksere i speed. I, sada vam mogu reci da iza mene stoji vec nekoliko godina svakodnevnog drogiranja... Zelim da prestanem doktore ! Da prestanem ! Dosta je bilo. Sve sam sjebo. Svoj zivot, zivote ljudi koji me vole, vene na rukama i nogama, prodao sam sve licne stvari koje se mogu prodati, nemam ozbiljnu vezu sa djevojkom vec duze vrijeme, jetra mi je propala, jebiga, jebiga...

- Dobro, dobro, - Doktor je pokusao da me utjesi, ne znajuci da se ponovo zajebavam.

Ili se nisam zajebavao mada sam htio da to tako zvuci. Ne znam. Nisam siguran.


18.07.2003. godine

posto nemam sam sta da izjavim prenjet cu ovde jednu pricu koju sam citao dok sam razmisljao kako
pa pomognem prijatelju koji je ovisnik.

Prica nije moja ali lijpo opisuje zivot i lijecenje jednog bivseg ovisnika.

Odmah se ispricavam za ponekad neprikladan rijecnik ali necu ispravljati pa oprostite...

evo i price bit ce tu djelova....

"Ponovo sam dobio zesci nalet inspiracije za pisanje koji se pojavio niotkuda i uletio u mene kao neka necastiva sila... Imam osjecaj da bih mogao da napisem 10 stranica teksta a da apsolutno nista konkretno ne kazem kao sto je to svojevremeno radio Dikens jer se u njegovo vrijeme knjiga naplacivala po stranici teksta... Steta je sto se tako ne radi i danas i kod nas i zato sto bih ja onda imao dovoljno love za svu drogu ovog i onog svijeta. Ovako, ostaje mi da se i dalje grcim pred kompjuterom po cijelu noc, u samoci, ludilu, krvi, onaniji i znoju dok se ostala srpska omladina zabavlja i udise zivot punim plucima u diskotekama, nocnim i striptiz klubovima... Stvarno sam u zajebanoj situaciji.

A zasto sam dobio nalet inspiracije ?

Zato sto sam dobio dopust na 5 dana iz bolnice za lijecenje izgubljenih narkomanskih dusa i iscijedjenih alkoholicara, umornih od zivota i zeljnih dobre kapljice bez obzira na to sto su svjesni da ta kapljica pije njih a ne oni nju. I tako, palo mi je na pamet da napisem rijec, dvije ili nesto vise o tim vrlim i velicanstvenim uvrnutim likovima koji stanuju u Miklosicevoj ulici u Beogradu u kuci ciji je redni broj 9.

Ta kuca otprilike nicim ne odudara iz mase okolnih kuca osim svojim nazivom - Specijalna klinika za lijecenje bolesti zavisnosti - vrlo specijalan i pomalo nevjerovatan naziv ( svi mi znamo da su te bolesti vise-manje neizljecive i da je pomalo drsko pokusavati ih izlijeciti ). Stari gospodin Balzak je mnogo mjesta u svojim knjigama ostavljao za detaljne opise gradjevina u kojim su bogu krali dane njegovi junaci, uglavnom starci puni para i zeljni piletine i ambiciozni mladi seljacici koji su pokusavali da upecaju neku stariju bogatu i razvedenu koku, ali stari Gospodin Balzak je, neka mu je laka crna zemlja, vec odavno postao hrpa pepela a ja nemam ambiciju da budem njegov nasljednik niti mi je on idol pa se necu mnogo zadrzavati na opisu same kuce. Samo cu reci da to nije kuca vec kucetina, sa gomilom dvokrevetnih soba i nekoliko trokrevetnih kao i sobom koju narkomani nazivaju inteziva a doktori intezivna njega. Iznutra je vrlo cista i prilagodjena svojoj svrsi i ispunjena novim i relativno tvrdim foteljama pogodnim za stvaranje hemoroida kao i medicinskim sestrama i tabletama koje se, nazalost, drze pod kljucem. Odmah na startu cu vas razocarati - sve sestre osim jedne Milene su prilicno neatraktivne ali ako se uzme u obzir da se vecini narkomana na pitonu uhvatila mahovina koliko dugo nista nisu jebali, ipak nisu za odbaciti.

U tu ustanovu sam dosao 11.05.2003. godine u podne. Bila je nesnosna vrucina, jedan od onih dana kada se pitate, da li ste, dodjavola, nekom precicom stigli u pakao a da vas je neko zaboravio o tome obavijestiti. Dosao sam u pratnji roditelja. Atmosfera u kolima na putu od Sarajeva ka Beogradu je bila toliko mucna da je necu opisivati. Jedino bih je uporedio sa 5. setom finala Svjetske lige u odbojci ove godine... Starci su ponijeli gomilu para i ogromnu nadu da ce se za moj "problem" zvani zavisnost od heroina konacno rijesiti a ja nisam ponio nista osim prilicno pune mokracne besike i velike zelje da je ispraznim. Narastajuce zelje. Potrebe. Nadu sam zaboravio da zapakujem i bilo mi je sasvim svejedno kako i gdje cu okoncati svoj sitni i beznacajni zivot, kao sto mi je i danas sasvim svejedno.

... kapija bolnice je bila zakljucana. Stari je pozvonio i vratima je prisao tip iz obezbjedjenja koji svojom pojavom ni najmanje nije ulijevao strahopostovanje - malo jaci vjetar bi ga oduvao, mozda cak i nesto zesci prdez. Kasnije mi je rekao da se zove Goran i da platom hrani troclanu porodicu koja ce uskoro dobiti prinovu.

Goran nas je pitao seljackim bosanskim naglaskom " - Vi ste oni iz Sarajeva sto ste zakazali sastanak sa doktorom ?".

- Da, mi smo ti - rekao sam preduhitrivsi zbunjenog starog.

- Izvolite uci u cekaonicu. - cijela stvar je djelovala prilicno profesionalno i izmamila mi je osmijeh na licu.

Usli smo u cekaonicu. To je obican hodnik sa 3 stolice i sekretaricom koja nema trup - noge joj pocinju iz vrata. Mislim da je dobro to sto nema trup jer su joj noge izvrsne za razliku od prosjecnog lica. Ispred svog stola je imala telefon i kompjuter na kojem je igrala pasijans ili tako neko sranje. Klasicna sekretarica. Otipkala je par brojeva i dobila doktora. Najavila nas.

- Podjite za mnom, molim vas, doktor vas ocekuje - rekla je.

Ustali smo i posli, cutke. Stari i stara zbunjeni a ja oznojen. Osjecao sam kako mi znoj curi niz ledja, mozda iz straha ili zbog nesnosne vrucine. Vjerovatno zbog obje stvari. Spustili smo se niz uske stepenice u podrum kuce koji je preuredjen u dvije kancelarije - na jednim vratima je pisalo dr N. E. - psihijatar, a na drugim dr B. L. psihijatar, direktor klinike. Usli smo na druga prateci glavu i noge koje su se odazivale na ime Nela.

U kancelariji nije bilo doktora. Bio je veliki radni sto, kompjuter i telefon i propagandni materijal bolnice.

- Zelite li neki sok, ili biste radije kafu ? - Nela su ljubazno nasmijesila.

Stari je htio sok, stara kafu a ja pivo. Pivo nisam mogao dobiti ( protivi se pravilima klinike ) pa sam se zadovoljio sokom. Doktora smo cekali listajuci prospekte klinike, sto nam je Nela predlozila slatkim glasicem. Da je situacija bila drugacija, stvor u gacama bi mi vjerovatno skocio do neba i zaklonio sunce i oborio svemirsku stanicu ili napravio neko drugo zesce sranje. U Americi bi ga mnogi registrovali kao NLO, samo da se tada nisam nalazio u klinici za skidanje od droge vec na nekom pristojnijem mjestu. To bi se npr. sigurno desilo na Exit-u. Prospekti su bili interesantni. Pisac je pokusavao da nas upozna sa nacinom rada klinike i svim njenim brojnim vrlinama dok je nedostatke, s druge strane, vjerovatno sasvim slucajno zaboravio da navede. Nije naveo da je u gornjem lijevom uglu direktorove kancelarije chekicao ogromni sivi pauk nad razapetom mrezom. Sudeci po velicini, nije se nadao muhi vec, u najmanju ruku, nekoj rodi ili prepelici... Prospekt je govorio sljedece :

Ovo je relativno mlada klinika, osnovana je 01.03.2003. godine i radi po Backsford programu, americkom programu za lijecenje bolesti zavisnosti, koji je najbolji na svijetu i uspjesnost izljecenje raste do nevjerovatnih 75 % kod narkomana i 65 % kod alkoholicara. Sama klinika je veoma udobna, elegantna, govori 8 jezika a 9. zamuckuje i ima najbolju hranu na svijetu. Malo je toliko dobrih hotela, sine, koliko je ova klinika ekskluzivna. To nam je prospekt govorio. Dodao je jos i to da se lijecenje od heroinske zavisnosti odvija u 3 faze od kojih ona prva traje 28 dana i odnosi se na detoksikaciju ( period kada se bacakate po krevetu i lupate glavom o zid u pauzama izmedju dva povracanja ili proliva u vrijeme apstinencijske krize ) i dijagnosticiranje problema. Ono u fazonu : zbog cega sam se, jebiga, poceo drogirati. Ta apstinencijska kriza se zahvaljujuci brojnim i kvalitetnim pilulama skoro sasvim ublazuje a vrijeme prolazi dosta brzo jer su dani ispunjeni citavim nizom rekreativnih programa. Druga faza se odnosi na vodjenje polusamostalnog zivota uz stalno nadgledanje napretka ili nazatka od strane najstrucnijeg tima psihologa i sociologa na svijetu. Treci dio je kenjao nesto o resocijalizaciji ali nisam stigao da ga procitam jer je u kancelariju uletio doktor B. L., psihijatar i direktor vrle klinike...

17.07.2003. godine Vlado_M

Evo da se javim samo sa kojom recenicom. Citam malo na forumu narkomanija.ba i gledam sudbine pojedinaca i obitelji.
I kad sam se ustao od kompjutera i prosetao doslo mi je glavu opet sto sam odavno znao. Hoce li covjek biti sretan nije uvjtovano s tim
Koliko imamo ili u kakvim se okolnostima nalazimo. Niti moramo cekati dok se ovaj ili onaj problem rijesi. Sve sto u ovom trenutku imamo je dovoljno da bi bili sretni.
Samo nikako da ja to sprovedem u djelo. Ipak nikako da osjetim tu duboku srecu, uvjek cekam dok se to ili ono ispuni da budem sretan. Morat cu porati malo na tome da nista nije potrebno i da je sve ovako kako je u redu i dovoljno da se bude sretan.

Eto Bog vas blagoslovio i cuvao

Dva su se mala prijatelja klizala
na zaleđenom jezeru.
Bio je oblačan i hladan dan.

Led je iznenada popustio i
jedan od njih je propao u vodu.
Voda nije bila duboka, ali led se počeo stezati.

Drugi dječak je otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led, i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.

Kad su stigli vatrogasci začuđeno su pitali:
Kako si uspio samo kamenom i
svojim slabim rukama razbiti toliki led?

Dječak nije znao odgovoriti.

Jedan starac polako reče:


Ja znam kako je uspio!



Nije bilo nikoga da mu kaže

da je to nemoguće.

Bruno Ferrero

Austrijski fizicar Ervin Šredinger (Erwin Schroedinger), dobitnik Nobelove
nagrade za fiziku, izveo je 1926. godine matematicki obrazac koji prikazuje
zavisnost talasne funkcije od prostorno-vremenskih koordinata za razne cestice
i njihove sisteme. Talasna funkcija, zapravo, formalno predstavlja talasne
osobine cestice. Prilikom “kvantnog skoka”, u kome se prostorno nedefinisani
talas “pretvara” u cesticu, trebalo bi nekako odrediti gde ce ta cestica
da se pojavi, ali je talasna funkcija ovde zatajila. Ona, naime, omogucava da
se odredi samo verovatnoca njenog pojavljivanja, a ne i da se odredi gde ce
se pojaviti (kao da se Bog ponovo kocka!) Osim toga, umesto da se ovim
obrascem razreši paradoks kvantnih skokova, cestice su i “na papiru” (predstavljene
matematickim jezikom) neprestano “skakale” iz jednog stanja u
drugo.

Tada je Šredinger rekao Boru:

“Da sam znao da se nikada necemo osloboditi
ovih prokletih kvantnih skokova, ne bih se ni upuštao u taj posao”.

Pojednostavljeno receno, kad “niko ne gleda”, cestica se krece svim mogucim
putanjama, ali kad “Bog baci kocku” (kad izvršimo merenje), mozemo sa sigurnošcu
da kazemo gde se cestica pojavila. Tada je, jezikom kvantne mehanike
receno, došlo do “kolapsa talasne funkcije”, jer su sve do tada moguce
putanje cestice svedene na samo jednu.

Ako bismo, kao na prilozenoj slici, postavili izvor jonizujuceg zracenja
(B), on bi emitovao prostorno nedefinisane elektromagnetne talase, dakle na
sve strane podjednako. Ali kad bi se u blizini našao Gajgerov brojac (C), on
bi detektovao samo jednu po jednu prostorno definisanu cesticu. Zamislimo
da smo sve to stavili u sanduk (A), koji je dobro zatvoren tako da eksperimentator
(G) ne vidi šta se u njemu događa. Ako cestica uleti u cev Gajgerovog
brojaca, on ce je detektovati, aktivirace se mehanizam (D) koji oslobaoea
cekic, ovaj razbija staklenu flašu sa cijanidom (E) koji se prosipa i ubija
macku (F). Ako ni jedna cestica ne pogodi cev brojaca, macka ce preziveti
ovaj surovi eksperiment.

Recimo da smo ovakav sanduk zatvorili i ostavili da stoji neko vreme.
Recimo, takođe, da postoji verovatnoca od 50% da ce (za macku smrtonosna)
cestica tokom tog vremena pogoditi cev brojaca. Posle toga posmatrac otvara
sanduk i zatice zivu ili mrtvu macku, ali, pre nego što je sanduk otvoren,
macka je (bar sudeci po pravilima kvantne fizike) istovremeno i ziva i mrtva!
Ovaj problem nije gnoseološki (ne tice se našeg saznanja ili neznanja o
tome da li je macka ziva ili mrtva) jer je ona upravo i ziva i mrtva istovremeno.
Tek kad se uverimo u ishod eksperimenta, dolazi do kolapsa talasne
funkcije i macka ili umire ili nastavlja da zivi i da lovi miševe.

Šredingerov hipoteticni eksperiment (autor crteza Villiam R. Warren, Jr)
Ovaj cuveni hipoteticni eksperiment, u svetu nauke poznat kao Šredingerova
macka, ilustruje spekulacije o mogucem uticaju kvantne teorije na
shvatanje makro-sveta, kakvog mi poznajemo. Ovo otvara mnoga pitanja.
Šta je realnost? Ako se sudi po pravilima kvantne mehanike, realnost ne postoji
dok je mi ne vidimo, drugim recima dok je naša svest ne “osvetli”. S druge
strane, da li je neophodno da postoji posmatrac G (covek) ili je dovoljno i
prisustvo macke da bi došlo do kolapsa talasne funkcije, jer je i ona zivo bice
koje ima sposobnost percepcije? Ako jeste, da li bi i prisustvo miša bilo dovoljno?
Ili mozda komarca? Amebe? Gde je granica?

S druge strane, šta ako macku zamenimo covekom? Tog hipoteticnog
coveka, inace, teoreticari su krstili “Vignerov prijatelj”, po Judzinu Vigneru
(Eugen Wigner), fizicaru koji je razvio mnogo varijacija na eksperiment Šredingerove
macke. Prisustvo coveka svakako bi bilo dovoljno za kolaps talasne
funkcije, ali mora li to baš da bude eksperimentator van sanduka ili moze
da bude i nesrecnik koji sedi u sanduku?

Neki čovjek putovao k velikoj kući. K posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i veselo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se kraj zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi.
- Nisam li bogat? - mislio je on sam.
Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori .
- Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece?
Bog samo reče: - Uđi!
U velikoj je kući pjevao zbor:
- SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA

* * *

Drugi čovjek putovao k velikoj kući. K posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da to sve prihvate.
- Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamenje ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu oči bile potpuno zaposlene.
Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori.
- Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek.
- Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata!
Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi:
- Što ću ja ovdje, zapravo?
- Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo.
U velikoj kući pjevao je zbor:
- SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!
Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu.
Ne shvaća je ni danas.

KAKO MOŽE USPJETI LJUDSKI ŽIVOT?

Psalam 1. može se nazvati velikim natpisom nad čitavim psalterijem, njegovim svojevrsnim naslovom. Trijeznim, govorom, gotovo kao u formulama kao da želi prenijeti grubu skicu, Psalam pred čovjeka iznosi alternativu: put u propast - ili put Zakona.

Riječ je o radosti zbog Božjih zapovijedi. Tko danju i noću razmatra o tome putu, "tome se raširi srce te u neizrecivoj sreći zbog ljubavi trči putem zapovijedi Gospodnjih" - tako je sv. Benedikt (RB Proslov 49) sročio svoje iskustvo da Božja zapovijed nije nešto što čovjeka sputava ili što bi čovjeku ograničavalo njegove životne mogućnosti. "Ne kao teret, nego kao sreću doživljava on dar Božje riječi koja mu je darovana" (Erich Zenger). Svi dobivaju ako se drže Božjih zapovijedi. Židovstvo je svjesno da su zapovijedi u službi slobode. Čovjek nije pljeva što je vjetar raznosi. On dobiva svoje dostojanstvo, to znači svoju težinu pred Bogom, svoju slobodu i svoju radost. Da, židovstvo poznaje "Blagdan radosti zbog Zakona", "Simhat Torah". Tako je velika ljubav prema Zakonu i radost zbog Božjih zapovijedi, da Židovi na taj dan plešu sa svitkom Tore u rukama.

Zakon daje uporište te ujedno otvara put. Stojimo čvrsto poput drveta, te ujedno koračamo putem. Dvije suprotne slike u Psalmu nisu u proturječju.

Dolazi mi na pamet rečenica Hilde Domin, koja rabi te iste slike: "Treba moći otići, a opet stajati čvrsto poput stabla."

Otići, dati se na put, te istovremeno čvrsto stajati i ostati - to ukazuje na dva lica koja prožimaju naš život.

Otići može u negativnom smislu značiti: muž napušta ženu s malom djecom; ili pak žena napušta muža s hipotekom na novoj kući. Čovjek odlazi da bi pobjegao pred odgovornošću, kad osjeća poteškoće, ili kad jednostavno više nema volje nastaviti.

Suprotnost odlasku jest ostanak. No i tu treba razlučiti stvari. Postoji ostanak koji znači okoštalost, hod u mjestu, tvrdokornost i ukočenost: "Neka sve bude po starome. Ništa se ne smije mijenjati."

Ako se malo pomnije razmotri i razmisli, takvi odlasci i takvi ostanci zapravo se svode na isto. Obojica, kako onaj koji odlazi tako i onaj koji ostaje, bježe od života. Obojica odbijaju trijezno i odgovorno prihvatiti život koji konkretno žive, premda znaju da im ga je Bog poklonio i povjerio. Niti jedan, kako onaj koji bježi tako i onaj koji ostaje, ne žele se mijenjati.

Psalam pak želi da dođemo do jasnoće, da svojemu životu pristupamo s istinom i odvažnošću.

Tada ostati znači: Svatko ostaje kod svojega uvjerenja, kod svoje istine, kod odluke koju je jednom donio. "Ostajem kod svoje riječi!" "Održat ću svoja bračna obećanja. Ostajem sa svojim bračnim drugom." "Ostajem kod svoje vjere, kod Isusa." To nema nikakve veze s tvrdoglavošću, nego je riječ o postojanosti, vjernosti. Ostajem kod toga, unatoč teškim okolnostima i protiv svih trendova.

"Treba moći otići, a opet stajati čvrsto poput stabla", kaže Hilde Domin. Kod hodanja jedna noga uvijek ostaje na tlu, dok druga iskoračuje prema naprijed.

Samo s obje noge napredujemo. Tko želi odjednom iskoračiti s obje noge i otići sa svom silinom, neizbježno pada jer više nema pod nogama čvrsto tlo, ostaje bez uporišta. Noga koja iskoračuje, uvijek treba nogu koja stoji. Tko se pak ukoči i ne iskoračuje, ostaje gdje jest, ne miče se s mjesta.

No ako je Isus naša čvrsta noga, možemo iskoračiti, a da ne odemo. Ostajući u njemu, uvijek iznova pronalazimo ravnotežu.

Kamo i kome da idemo? Tko pokazuje usmjerenje, tko znade put? Zvijezde padaju. Ideali blijede. Ideologije koje su željele zavladati svijetom, srušile su se pred našim očima. Velike riječi i krilatice postaju prazne, mrtve.

Petar uime svih kršćana odgovara: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: Ti si Svetac Božji" (Iv 6, 68-69).

Riječi života. "Blago gladnima i žednima pravednosti." "A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje..." "Tko izgubi život svoj, taj će ga spasiti." Isusova poruka nikada nije prazna, nikada prevladana. "Ja sam uskrsnuće i život."

To su riječi od kojih se može živjeti, riječi koje daju život, život koji ostaje, koji vrijedi.

U papi Ivanu XXIII. prepoznajemo svetog i odvažnog Božjeg čovjeka, u čijem se životu i djelovanju kao u malo koga ostvarivalo to "moći otići" i "čvrsto stajati poput stabla".

U svojemu nutarnjem prijateljevanju s Kristom stari je Papa pronalazio čvrstu stajaću nogu, tako da je bio spreman na odvažne iskorake koji su za Crkvu bili oslobađajući. No to nije bio odlazak, bijeg, nego upravo suprotno. On ostaje u Kristu, štoviše trči k njemu dok napušta ono što je naslijeđeno, jer je mnogo od toga zastiralo pogled na Krista. Sam je to rekao: "Svijet se kreće. No to je Božji svijet. I mi se moramo kretati mlada i pouzdana srca. Pozvani smo, ali ne počivati na naslijeđenim putovima, nego prihvatiti novu i ponekad tajnovitu Božju budućnost sa svijetom te s njome ići."

Blago nama ako nam Bog podari nešto od dobroga duha pape Ivana, od njegove odvažne "mogućnosti odlaska" i "čvrstog stajanja poput stabla" u Kristu.

Benedictus

______________________

RB = Pravilo Sv. Benedikta

preuzeto sa weba Samostan sv. Margarite Pag

Ovo su neki textovi iz takozvanog „Tominog evandjelja“. Kaze se da je Toma bio mistik i da se textovi moraju citati tako. Evo za danas 3 isjecka.

(6) Njegovi su ga učenici pitali: "Želiš li da postimo? I kako da se molimo i dajemo milostinju? I kako da se hranimo?" Isus reče: "Ne lažite, i ne činite ono što vam je mrsko; jer sve je otkriveno pred licem neba. Poslije svega nema ničega skrivenog što neće biti otkriveno, i nema ničega pritajenog što će ostati neobjavljeno."


(13) Isus je upitao svoje učenike: "Pogledajte me malo i recite mi komu sam nalik." Simon Petar mu reče: "Ličiš na pravednog anđela." Matej mu odgovori:
"Nalik si mudrom čovjeku koji je ispunjen razumijevanjem." A Toma mu reče: "Učitelju, moja usta uopće nisu u stanju kazati komu si nalik." Isus im tada odgovori: "Ja nisam vaš učitelj, jer svi ste se napili iz pjenušavog izvora kojeg sam davno odmjerio."
Zatim se povuče s Tomom, i reče mu tri riječi na uho. Kad se Toma vratio drugovima, oni ga upitaše: "Što ti je Isus rekao?" Toma im reče: "Kad bih vam ponovio samo jednu jedinu riječ koju mi je on rekao, uzeli biste kamenje i bacili ga na me, a iz kamenja bi izbila vatra i progutala vas na mjestu."


(14) Isus im reče: "Ako budete postili navući ćete grijeh na sebe; ako budete molili bit ćete prokleti; ako dajete u milostinju, učinit ćete zlo svojem duhu. I ako odete u bilo koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ako vas ljudi prime, jedite što vam ponude i iscjeljujte bolesne među njima. Jer ono što ulazi u vaša usta neće vas ukaljati, ali će vas ukaljati ono što izlazi iz njih."


Bilo bi mi drago da ostavite komentar na bilo koji text. Ako imate svoje neko objasnjenje ili nacin kako ove textove tumaciti.
Pozdrav Daniel

Iznosim ovdje jedno meni interesantno razmisljanje na temu dobro i zlo od pocetaka vremena.
Preuzeto je sa bloga blade777


Nadam se da ce vam biti interesantno...

pozdrav Daniel


U početku bijaše Riječ, I riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše riječ. Ova bijaše u
početku kod Boga. Sve je po njoj postalo, I bez nje ništa nije postalo, što je postalo.

(Sveto Evanđelje po Ivanu)


Savršenstvo, predivna svjetlost, ugodan osjećaj ekstaze, a sve to opstoji u harmoniji i zajedništvu. Osjećaj neograničene ljubavi prema Stvoritelju i od Stvoritelja. Sve tako bi u vremenu i prostoru do jednog trenutka kada za jednoga svjetlost nije bila dovoljna svjetlost, a ekstaza više nije opstajala u harmoniji. I tada reče svom Stvoritelju i riječ ga odbaci u vječno progonstvo.
Duše u blizini svjetlosti Stvoritelja u svojoj neograničenoj ljubavi poželješe spoznati osjećaj tjelesnosti, a Stvoritelj u svojoj neograničenoj ljubavi ne mogne ih odbiti. Obečaše da će kroz spoznaju tjelesnosti zadržati dostojnost povratka, i da će svojom budnošću uliti snagu u tijelo smrtnika.
Tada još nisu imali toliko jakog protivnika, koji je u svojoj najodvratnijoj tamnoj strani stvarao vlastiti plan o ostvarivanju nauma o ponoru vječne propasti. Odbačeni anđeo je počeo ostvarivati zamisao o suparništvu i u svojoj odvratnosti drznuo se prkositi Bogu. Duše koje su u početku prebivale u dvoje ljudi bijahu zavedene i ne pričekaše odobrenje Stvoritelja da iskuse ono što im je obećano. Tada bijahu kažnjene, ali ne i napuštene od Boga.
Prođe od tada vrijeme koje bi zabilježeno u prostoru i napuštaše duše predivnu svjetlost i mnoge od njih se nikada neće vratiti svom vječnom nebeskom Ocu. U svojoj neograničenoj ljubavi On im u svakom trenutku pomaže, bijahu li dostojne Njegove svjetlosti. Dokazujući svoju savršenu ljubav, šalje svog Sina dušama zarobljenim u tjelesima, napadanih od strane prognanog anđela, Došao je od Oca za spasenje duša dokazujući istinitost o postojanju savršene ljubavi. Strahovita bol nasuprot ostvarenog osjetila tjelesnosti iz kojeg proizlazi zadovoljstvo.


Koliko iskazane ljubavi i pretrpljene boli, koliko patnje uz beskrajnu nadu da će riječ postići nadmoć nad oštricom ugode koja proizlazi iz blagodeti materijalnog, riječ koja će svojom snagom držati duše budnima, da se mognu oduprijeti svim nedaćama i tako si svojom dostojnošću osiguraju povratak u vječni život.
Takvom žrtvom i pretrpljenom boli Otac , Sin i Duh Sveti
djeluju u jednom i kao jedno pokazujući nam primjer savršene ljubavi.
Zasljepljenima blještavilom materijalnih vrijednosti, onemogućen nam je jasan pogled na prave vrijednosti, a svojim nedostojnim postupcima uspavljujemo dušu, te takvim djelovanjem odbacujemo sebe u ralje vječne propasti, u kraljevstvo odbačenog anđela. O, vi uspavane duše u tjelesima smrtnika, probudite se!
Probudite se i oslobodite naboj pozitivne energije, oduzmite đezlo princu tame ,ne dopustite da se stvara privid nadmoći na ovom svijetu, težnje uspavanih za materijalnim, molitvu za materijalnim vrijednostima, čime se nesvjesno darujemo u ruke anđela propasti.
Tako su jasne smjernice koje nam je naš nebeski Otac ostavio po Isusu Kristu, otkupitelju i spasitelju. Probudit ćemo naše duše jedino skrušena srca i u iskrenoj ljubavi moleći se za pomoć da budemo dostojni povratka u blizinu predivne svijetlosti, donijevši sa sobom pobjednički barjak proslavivši tako Spasitelja za sve vijeke vijekova.
Da, teško je raskinuti lance kojima smo okovani za ovozemaljske vrijednosti. U takvom sužanjstvu nema ugode, koju ćemo osjetiti, onda kada uspijemo biti skrušena srca. Dostojni i pravedni osjetiti ćemo radost, ugodu u blizini i oko srca. U svojoj iskrenosti osjetiti ćemo postojanost duše. Kada osjetimo takvo iskustvo, taj osjećaj nikada više nećemo željeti izgubiti. U molitvi, uspostaviti ćemo neraskidivu vezu sa viječnim nam Nebeskim Ocem.

.......Zamišljen tako, kroz meditaciju i iskrenu molitvu, došao sam do spoznaje o istini o postojanju Boga Oca Svemogućega i njegovog Sina Isusa Krista našeg Spasitelja. Očistivši se od grijeha, koji proizlazi : Mišlju, riječju, djelom i propustom. Postio sam najmanje dva dana u mjesecu sa iskrenom nakanom da se očistim od grijeha i budem dostojan molitve. Misli koje su potom uslijedile djelovale su mi kao vrpca koja se odmotava i na taj način mi stavlja na uvid potrebite informacije.
Kada sam se zamislio o tome kako nije dobro što ponekad između Crkvi Kristovih nije uspostavljena najbolja veza, i zašto uopće ima toliko Crkvi? U mislima mojim dobio sam odgovor : Zamislite da ima jedna velika površina zemlje koju treba natopiti vodom da bi zemlja bila plodna i zamislite jednu veliku rijeku koja je natapa vodom, te ju tako čini plodnom . Uz obale rijeke je plodno tlo, ali površina plodnog tla ne može biti tolika kao površina plodnog tla više rijeka raspoređenih po površju. Sve te rijeke otiću u istu vodu. To je kao što nas Kršćanstvo vodi k istom Nebeskom Ocu. Grijeh je i svaka pomisao na svađu i netrpeljivost kao i uzdizanje iznad drugoga veličavši vlastite zasluge. Naš Nebeski Otac traži od nas da budemo u jedinstvu vjere. Kada u tome uspijemo, Isus Krist, naš Spasitelj na ovom svijetu vodit će kraljevstvo svoje Crkve, čije je temelje svojom mukom i žrtvom izgradio. Zamislite da je Kršćanstvo predivan hram izgrađen na temeljima čiji je osnovni dio Isus Krist, utemeljen u vjeri pravednika. Nosiva stijena hrama je Sveti Petar Apostol, kojem je Krist kazao: „Pođi samnom i učinit ću te ribarem ljudi ! „
Sve crkve Kristove su dijelovi zajedničkog hrama (Kršćanstva)
Kako prolazi vrijeme, površje Svetog hrama se povečava, a pripadnici Crkvi Kristovih budnošću svojih duša moraju paziti da svojim djelovanjem ne oštete nosivu stijenu, jer rušenjem nosive stjjene cijela građevina Svetog hrama ne bi više mogla štititi duše u tijelima smrtnika i duše bi tada bile prepuštene silama zla.

Preuzeto je sa bloga blade777

Danas me je obradovao e-mail od prijatelja iz osnovne skole. Nismo imali kontakta preko 20 godina.
To me navelo na razmisljanje da kao djeca imamo iskren odnos jedni prema drugima, bez maski i pretvaranja, upoznajemo covjeka. Kao odrasli ucimo se glumiti neke uloge i biti neko drugi. Zasto je to tako, sta se sa nama dogodi?

Dosao nam je Dominik 21.01.2010 u 12:31 velik 56cm i 3.895grama tezak!
Hvala Bogu mama i djete su zdravi i veseli ...

Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz
vedrog neba?" Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet
rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Pocinju zapažati stvari. Iluzije nestaju,
fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošcu. Nema nekog opceg pravila.

Jako je poznata ona prica o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenadjenje ugledao lava medju
ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trcao
okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca poceo je
sav drhtati. Lav mu rece: "Što radiš medju ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam
ovca." I lav rece: "Ne, ne, nisi ti ovca. Podji za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom
do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je
zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.

Ako imate srece, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom
milošcu (upotrijebite teološki izraz koji hocete), mogli biste iznenada shvatiti tko je "ja", i
više nikad necete biti isti, nikada. Ništa vas više nece moci ožalostiti, i nitko vas više nece
moci povrijediti.

PS: osim ako opet zaboravite to sto ste naucili (ovo nije od De Mella :)

opet isjecak iz knjige...

Želite li biti sretni? Neprekidna sreca je neuzrokovana. Prava sreca je neuzrokovana.
Vi me ne možete uciniti sretnim. Vi niste moja sreca. Pitajte probudjenu osobu: “Zašto ste
sretni”, i reci ce vam: “Zašto ne?”
Sreca je naše prirodno stanje. Sreca je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo
pripada dok nisu zagadjena i zatrovana glupošcu našeg društva. Ne morate ciniti ništa kako
biste postigli srecu, jer se sreca ne može postici. Zna li itko zašto? Zato jer je vec
posjedujemo. Kako možete postici ono što vec posjedujete? Zašto je onda ne osjecate? Zato
što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste
bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije,
težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjecivanja sa
svakakvim etiketama!

Cuvao vas dobri Bog.

Po neosjetnom, neosjetno; po osjetnom, osjetno; po duhu Božjemu, misao.

Duša sama, bez iskusnog učitelja, slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu:
mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.

Bog od tebe traži radije najmanji stupanj čiste savjesti, negoli sva djela što bi ih
mogao učiniti.

Vrabac koji je sjeo na visak ima dvostruku muku: da se odlijepi od viska i da se
očisti. Tako ima dvostruku muku onaj koji zadovoljava svojim požudama: da prevlada
požude i, kad ih je prevladao, da se oslobodi onoga što je od njih ostalo uza nj
priljubljeno.

Na kraju života polagat ćeš račun o ljubavi. Nauči se, dakle, ljubiti kako Bog hoće
da ga ljubiš, i ostavi svoj osebujan način.

Ako hoćeš da se u tvom duhu porodi pobožnost i da poraste ljubav prema Bogu i
želja za božanskim stvarima, pročisti dušu od svake težnje, od svake privrženosti i
htjenja, tako da se ne brineš tjeskobno ni o čemu. Jer kao što bolesnik, kad izbaci zle
sokove, odmah osjeti blagodat zdravlja i tek za hranu, tako ćeš se opet naći u Bogu,
ako se liječiš na rećeni način; inače, što god činio, nećeš napredovati.

Ako želiš naći duševni mir i utjehu i istinski služiti Bogu, ne traži zadovoljstva u
onome što si ostavio, inače ćeš se naći ondje gdje si bio, ili spriječen kako si i prije
bio spriječen, a možda i više; nego ostavi sve stvari koje ti preostaju i ograniči se na
jednu koja donosi sa sobom svako dobro: to jest izaberi svetu samoću, s kojom je
združena molitva i božansko čitanje, i tu ustraj u zaboravu svih stvari. Ako ti te stvari
ne nalaže dužnost, više ćeš ugoditi Bogu što čuvaš i usavršuješ samoga sebe, negoli da ih sve skupa stečeš; jer što koristi čovjeku da steče cijeli svijet, ako dušu svoju
izgubi?

Biti na šteti i da nas svi iskorištavaju spada na odvažne duše, smione grudi i
predana srca: radije davaju negoli primaju, čak i sami sebe, jer posjedovati sebe
smatraju velikim teretom, i više vole da ih drugi posjeduju i da nisu svoji. I uistinu više pripadamo onom neizmjernom dobru negoli sami sebi.

Moja mana je perfekcionizam. Ako imate tu manu i svjeni ste te mane pocinjete shvacati koliko vas to u zivotu sputava.
Bilo kakva odluka u mom zivotu mora biti sagledana sa svih mogucih kutova. Sve opcije moraju biti promisljene i najidealnija opcija provedena u djelo.
Tako da kupovina neke obicne elektronske stvarcice rezultira u citanju bezbroja foruma i usporedjivanju bezbroja cjena i danima i nocima zabavljanja oko te gluposti gdje bi neko drugi samo otisao u ducani kupio to i uzivao u tome.
Eto toliko o toj mojoj mani, koje bi se bilo dobro rjesiti :-)

pozdrav svima

PS: evo jos nesto od meni dragog
nosceteipsum

Čovjek nije tek skupina kemikalija kojima se treba zagnojiti tlo. Čovjek je božanskog porijekla, Bogu sličan, ali se odrekao svoje božanske prirode, čineći samoga sebe većim od Boga. Svijet nije usputna postaja, već mjesto opredjeljivanja. Mjesto nadvladavanja koncepta dobra i zla, slobodne volje i izbora. Odskočna daska za Nebo. Zato je čovjeku potrebno pobožanstvenjenje.

nosceteipsum

"Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - kako onda vi onome koga Otac posveti i posla na svijet možete reći: Huliš - zbog toga što rekoh: Sin sam Božji!" (Iv 10, 35-36).

Kao što su Krist i Otac jedan u drugome, tako i mi trebamo biti u Kristu i On u nama. I u Ivanovim poslanicama, biti spašen znači dioništvo u Bogu i biti "poput njega". Postajanje Boga čovjekom ono je što omogućuje pobožanstvenjenje čovještva i ljudskih bića. Bog uzima u boštvo ono što je naše i zauzvrat nam daje ono što je vlastitost Božja, tako da mi milošću postajemo ono što je Bog po naravi, bića koja su učinjena sinovima i kćerima u Sinu.

O pobožanstvenjenju:

"Riječ Božja, naš Gospodin Isus Krist, koji je učinio, preko svoje izvanredne ljubavi, postavši ono što smo mi, da nam omogući da budemo ono što je On sam."

Sv. Irenej

"Jer Sin je Božji postao čovjek kako bismo mi mogli postati Bog." De Incarnatione, 54.3.

Sv. Atanazije

"Kako bi učinio bogovima one koji su bili tek ljudi... Onaj koji je bio Bog, učinio je sebe čovjekom." Sermon 192.1.

Sv. Augustin

"Mi smo zadržali položaj božanskoga do iste mjere do koje je Božji Logos, hotimično oplijenio sebe od svoje vlastite uzvišene slave, postavši istinski čovjek." O molitvi Gospodnjoj (PG 90, 877A).

Sv. Maksim Priznavatelj

"Jedinorođeni Sin Božji, želeći nas učiniti dionicima svog božanstva, uzeo je našu narav, kako bi on, postavši čovjekom, mogao ljude učiniti bogovima." Opusculum, 57.1-4.

Sv. Toma Akvinski

prema Damien Casy: Priroda našeg spasenja u Kristu: Spasenje kao dioništvo i pobožanstvenjenje

Zamislite neko pleme u Africi recimo. I sad zamislite neko vrlo zaposlenog i uspjesnog poslovnog covjeka naseg vremena. Jednog dana ostavi sve i ode zauvjek zivjeti u to pleme.